Castro, koji za desetak dana puni 80 godina, ima sreće što se razbolio u zemlji čija zdravstvena služba spada među najbolje na svijetu. Kubi se može štošta zamjeriti, ali na zdravstvu bi joj mogle pozavidjeti mnogo razvijenije zemlje, piše BBC.
Castrova Kuba podsjeća na scenografiju nekog filma iz pedesetih godina - s oronulim fasadama, prastarim kadilacima i praznim prodavnicama.
Ekonomski pokazatelji potvrđuju taj utisak - prihod po glavi stanovnika je deset puta manji od onog u Britaniji.
Međutim, po zdravstvenim pokazateljima - životnom vijeku, smrtnosti dojenčadi, broju ljekara u odnosu na broj stanovnika, Kuba je u samom svjetskom vrhu, a na planu prevencije je bez premca, potvrđuje dr Lea Guido Lopes, predstavnik Panameričke zdravstvene organizacije na Kubi.
"U našem regionu ekstrema, na jednom polu je Haiti, a na drugom Kanada. Po stopi smrtnosti dojenčadi, Kuba je odmah do Kanade, čiji je zdravstveni sistem najbolji. Uprkos daleko manjem budžetu, Kuba se ravnopravno nosi s Kanadom", kazala je.
Jedan statistički podatak najbolje odslikava "kubansko čudo" - prosječan životni vijek u SAD je 77,4 godine, a na Kubi 77,3.
Objašnjenje za to je u načinu preusmjeravanja zdravstvenih fondova - ono malo para s kojima raspolaže Kuba u najvećoj mjeri troši se na prevenciju i dostupnost zdravstvenih usluga.
Osnova kubanskog sistema je ambulanta. Na svakih 600 stanovnika dolazi po jedna, a nijedan Kubanac nije udaljen više od 20 minuta od ljekara.
Preko ambulanti, uspostavlja se neraskidiva veza između ljekara i pacijenta.
Ana Maria Fuente ima 25 godina, a prije šest godina je iz rodnog Hondurasa došla da studira medicinu na Kubi. Obavezna je da, kao i sve njene kubanske kolege, tri godine radi kao ljekar opšte prakse u lokalnoj ambulanti. Ana Maria najmanje jednom godišnje posjeti svakog svog pacijenta u njegovom domu.
"Obilazimo ih i kad su zdravi, radi prevencije, da vidimo kako žive, da li vode računa o higijeni, da li prokuhavaju vodu, da li se pravilno hrane i rade fizičke vježbe", kazala je.
Sljedeća stepenica u kubanskom zadravstvenom sistemu je poliklinika, kojoj pripada 38 ambulanti. Cilj ovog sistema je da se pacijent šalje u bolnicu samo u krajnoj nuždi - na poliklinici rade lakše operacije, fizioterapiju, rendgenska snimanja, ultrazvuk i slične intervencije.
Za zapadne prilike, nevjerovatno je da u tim ustanovama stalno dežuraju po dva zubara i da su njihove usluge potpuno besplatne. Maria Lupe, čistačica u školi, zubara posjećuje tri do četiri puta godišnje i prezadovoljna je zdravstvom u svojoj zemlji.
"Odličan je zaista, svi smo zbrinuti. U bolnicama su ljekari dobri i požrtvovani i nikada ne očekuju da im za nešto date novac, jer znaju da nemamo novca", kazala je
Ako vam treba dokaz da, što se zdravstva tiče, svijet od Kube može mnogo da nauči, tu je Latinoamerički medicinski fakultet, kojeg pohađaju studenti iz cijelog svijeta, pa čak i sedamdesetak mladih Amerikanaca - uprkos embargu koji je već decenijama na snazi.
Corollla Fallls iz Indijane ovako objašnjava zašto je odlučila da studira na Kubi:
"Volim ono što je najbolje, želim da dobijem ono najbolje i da svom narodu pružim najbolje. Hoću da u mojoj zemlji prenesem kubanska iskustva."
Većina američkih studenata u Havani su, poput Corolle, crnci - a razlog je novac.
Dok je studiranje na Kubi besplatno, studije na američkom medicinskom fakultetu koštaju najmanje 200.000 dolara.
Mora se priznati da su neki aspekti zadivljujućeg zdravstvenog sistema posljedica specifično kubanskih faktora.
Naprimjer, o zdravstvenoj politici odlučuje Komunistička partija, a ne odnos snaga u parlamentu; zatim, struktura plata prilagođena je ekonomskoj moći zemlje - ljekari zarađuju 25 dolara mjesečno.
Zahvaljujući 44 godina dugom američkom embargu, Kubanci se, htijeli- ne htijeli, hrane prilično zdravo. Embargo je Kubi donio "kolateralnu korist" - zaštitio je ljude od loših navika. Na Kubi nema mnogo hrane, a zbog problema u transportu, ljudi skoro svuda idu pješke.
Kuba jeste siromašna zemlja u razvoju, ali je iskorijenila bolesti svojstvene takvim zemljama. A što se tiče prevencija i liječenja srčanih oboljenja, raka i dijabetesa, i zapadne zemlje bi od nje štošta mogle da nauče.
