Krvavi put od fabrike šampona do ukrajinskog fronta: Kako Rusija regrutuje afričke radnike za rat

Oglas za posao u ruskoj fabrici šampona izgledao je kao upravo ono što je Jeanu Onani bilo potrebno. Bez posla u kamerunskoj prijestolnici Jaunde i sa suprugom i troje male djece koje je morao izdržavati, objeručke je prihvatio priliku da zaradi solidnu platu, kasnije je ispričao ukrajinskim istražiteljima.

Tridesetšestogodišnjak je skupio novac za avionsku kartu i u martu odletio u Moskvu, pridruživši se brojnim mladim Afrikancima koji dolaze u Rusiju radi studija ili posla. Međutim, umjesto da riješi svoje finansijske probleme, njegovo putovanje ga je dovelo na istočni front u Ukrajini – iskustvo koje je jedva preživio.

Onana je jedva stigao, a već je bio priveden zajedno s još desetoricom iz Bangladeša, Kameruna, Zimbabvea i Gane. Rečeno im je da neće raditi, već da će potpisati jednogodišnji ugovor i pridružiti se ruskoj vojsci na prvim linijama invazije na Ukrajinu.

Onana je samo jedan od stotina, možda i hiljada Afrikanaca koji su se našli u rovovima na frontu. Još više ih je regrutovano za rad u fabrikama kako bi održali rusku ratnu mašineriju u pogonu.

Afrikanci i drugi iz zemalja u razvoju prisiljeni su na služenje vojnog roka jer Rusija očajnički traži ljudstvo koje bi zamijenilo užasne gubitke u svom trogodišnjem krvavom pohodu.

Gotovo milion ruskih vojnika je ubijeno ili ranjeno od početka invazije, saopštio je prošle sedmice Centar za strateške i međunarodne studije iz SAD-a. I dok su većina regruta i dalje siromašni Rusi, stalna potreba za svježim ljudstvom natjerala je Kremlj da regrutuje i van Rusije, uključujući i uvoz 10.000 vojnika iz Sjeverne Koreje.

Prema svjedočenjima i obavještajnim izvještajima u koje je uvid imao The Telegraph, Afrikanci su mamljeni obećanjima o zaradi, prevareni ili prisiljeni da potpišu vojne ugovore.

Samoubilačka pješadijska taktika

Vlada Kameruna toliko je zabrinuta zbog broja vojnika koji dezertiraju iz njene vojske i odlaze u Rusiju, da je u martu pooštrila ograničenja za vojno osoblje koje želi napustiti zemlju.

Mnogi afrički regruti se nikada nisu vratili – postali su žrtve samoubilačke pješadijske taktike zbog koje Rusija trenutno gubi u prosjeku više od 1.100 ljudi dnevno, za minimalne teritorijalne dobitke.

Jedna evidencija s kamerunskih društvenih mreža sugeriše da je ta zemlja već izgubila više od 60 muškaraca u ovom ratu. Onani je, pod pritiskom i obećanjem visoke plate, pristao i prošao pet sedmica obuke u Rostovu i Lugansku. U njegovoj jedinici bilo je još desetak stranaca iz Bangladeša, Zimbabvea i Brazila.

Tokom obuke je mogao kontaktirati porodicu, ali na putu ka frontu oduzeti su mu telefon i dokumenti.

Njegova vojna karijera završila se gotovo odmah – on i još osmorica upućeni su u bunker na prvoj liniji početkom maja. Bunker je pogođen artiljerijom i svi su poginuli, osim Onane, koji je ranjen ležao šest dana u ruševinama. Uspio se izvući i uskoro je zarobljen.

Još jedan nedavno zarobljeni Afrikanac, Malik Diop (25) iz Senegala, izjavio je ove sedmice za ukrajinsku vojsku da je studirao u Rusiji kada su ga u tržnom centru kontaktirali regruteri. Obećali su mu posao perača suđa u Lugansku, daleko od fronta, za mjesečnu platu od 5.700 dolara.

Međutim, već nakon sedmicu dana dali su mu pušku, granate i šljem, te ga odvezli na front kod Toretska.

"Na putu prema frontu počeli smo viđati mrtve ljude u šumi. Puno mrtvih ljudi u različitim zgradama. Jako me to pogodilo", rekao je.

Čim je mogao, bacio je uniformu i oružje i dezertirao. Nakon dva dana pješačenja, uhvaćen je. Mnogi nemaju takvu sreću.

Na kamerunskim društvenim mrežama posljednjih mjeseci pojavili su se brojni postovi ljudi koji traže informacije o rođacima koji su se pridružili ruskoj vojsci, a potom prestali komunicirati. Poruke su često popraćene fotografijama Afrikanaca u ruskim uniformama.

"Moj prijatelj je otišao u Rusiju da se pridruži ruskoj vojsci, i već skoro četiri mjeseca nismo ništa čuli o njemu", glasi jedan tipičan apel. "Želimo znati je li još živ ili mrtav".

Neki postovi se kasnije ažuriraju – potvrđujući da je osoba ubijena. Jedan popularan nalog koji objavljuje počasti ubijenim vojnicima procjenjuje da je ubijeno 67 Kamerunaca. Pojavile su se i priče o rođacima koji su pritvoreni na aerodromu i prisiljeni da potpišu vojne ugovore.

Problemi u Kamerunu

Jaz između mizernih vojnih plata u Kamerunu i obećanih ruskih zarada dodatno je pogoršao problem dezerterstva iz kamerunske vojske.

Mjesečna plata vojnika nižeg ranga u Kamerunu iznosi oko 86 dolara, dok Rusija kamerunskim regrutima navodno nudi preko 2.000 dolara mjesečno.

U jednom nedavnom objavljenom videu, kamerunski vojnik pokazuje svoj platni list i kaže: "Zato radije idemo umrijeti u Rusiji".

Raoul Sumo Tayo, koji je istraživao ovu pojavu za Institut za sigurnosne studije sa sjedištem u Pretoriji, kaže: "Kažu da im je bolje da idu ratovati gdje mogu zaraditi dovoljno da spasu nešto za porodicu. Ne mislim da to rade zbog podrške Rusiji – rade to zbog novca".

Afrički regruti u Rusiji nisu angažovani samo na frontu.

Prošlog mjeseca, izvještaj Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala naveo je da ruska firma regrutuje stotine mladih stranih žena, većinom iz Afrike, da proizvode dronove "Šahed". Žene su regrutovane za rad u industrijskom kompleksu Alabuga u Jelabugi, istočno od Moskve, uz obećanja o dobroj plati i obrazovnim prilikama.

Nisu bile obaviještene o prirodi posla, niti da je fabrika bila vojna meta. Nekoliko afričkih radnica je ranjeno u napadu ukrajinskih dronova u aprilu 2024. godine.