Podijeljeno Korejsko poluostrvo se, po pisanju The Independenta, u utorak zaljuljalo na rubu sveopšteg ratnog sukoba.
List primjećuje i da su i Kina i Sjedinjene Države pozvali na smirivanje situacije čime je naglašena zabrinutost i jedne i druge sile da razmjena artiljerijskih granata ne preraste u sukob širih razmjera i to u trenutku kada je unutar zatvorenog sjevernokorejskog režima uočljiva naročita nestabilnost.
Independent se pita i šta valja učiniti kad bi se dvije Koreje udaljile od ivice rata koji bi bio katastrofalan za obje strane?
Proračunati vojni odgovor Južne Koreje i njenih saveznika je pretjerano rizičan i prijeti masovnim gubitkom vojnih i civilnih života ali i ogromnim ekonomskim poremećajima koji bi se, poput koncentričnih krugova na vodi, osjetili u regionu i cijelom svijetu. Sankcijama se, opet, ranije i u više navrata pribjegavalo ali svaki put bez uspjeha. Zbog toga je diplomatija jedina kredibilna opcija što, po ovom listu, važi i za dugoročni proces međusobnog angažmana međunarodne zajednice i Sjeverne Koreje.
U komentaru posvećenom istoj temi Independent konstatuje da je Zapad valjda izvukao dovoljne pouke iz svog iskustva u Iraku pa da zna ograničenja onoga šta može i šta bi trebalo da uradi kada je riječ o vladi u Pyongyangu. Ali, nastavlja list, Zapadi bi Kini, u istoj mjeri kao i Sjevernoj Koreji, trebalo da jasno stavi do znanja da će do kraja ostati vjeran odbrambenim garancijama koje je pružio Južnoj Koreji, da je ovu vrstu sukoba moguće rješavati jedino pregovorima a ne nasiljem kao i da jedini put napred mora da počiva na tješnjim vezama dva podijeljena dijela Korejskog poluostrva. Ni Pekingu, kao ni Washingtonu, nije u interesu da dođe do eskalacije oružanog sukoba Sjevera i Juga zaključuje Independent.
The Times se, s druge strane, pita da li je sjevernokorejski lider Kim Jong Il možda pokušao da pridobije naklonost svemoćne armije i osigura podršku vojske svom najmlađem sinu i nasljedniku Kim Jong Unu.
Sjevernokorejski vlastodršci su, piše ovaj londonski dnevnik, pokazali da su imuni na diplomatske prijetnje i laskanja. Efikasno zauzdavanje Pyongyanga sada traži kredibilnu vojnu strategiju za čiju je pripremu nužna pretpostavka sputavanje sjevernokorejske agresije. A to opet traži, nastavlja Times, opsežnu tehničku procjenu istinskih vojnih potencijala Pyongyanga, civilne pripreme u Južnoj Koreji, efikasnu javnu diplomatiju Sjedinjenih Država i cementiranje Kine i Japana u okviru multilateralne strategije. Mora biti upućena poruka da će sjevernokorejske prijetnje, ukoliko im se ne stane na put, postati još ozbiljnije, ocjenjuje Times.
The Financial Times procjenjuje da sjevernokorejski napad i ciljanje civila dodatno podižu ulog u već ionako napetoj konfrontaciji dviju Koreja.
Isti list je uvjeren i da je nastupio trenutak da se Peking direktnije ujedini s Washingtonom i počne da vrši pritisak na Pyongyang.
Kina bi javno trebalo da odobri zajedničke američko-južnokorejske pomorske patrole, prestane da bude domaćin predstavnicima režima u Pyongyangu i dopusti sjevernokorejskim prebjezima da bježe a ne da ih vraća nazad.
Jedno od pitanja u vezi s kojim bi se međunarodna zajednica možda mogla da usaglasi, piše FT, jeste nužnost postojanja plana o tome šta raditi s sjevernokorejskim nuklearnim kapacitetima u slučaju sloma tamošnjeg režima. Takva strategija je, sama po sebi, od izuzetne važnosti. No, nešto takvo bi, uvjeren je FT, moglo da pruži i taktičku prednost signalizirajući početak nastanka jedinstvenog fronta protiv Sjeverne Koreje. Pyongyang je uspio u namjeri da, nedavnom pričom o savremenim pogonima za obogaćivanje urana, skrene na sebe pažnju svijeta.
Sjeverna Koreja je vjerovatno zadovoljna i reakcijama na njenu najnoviju provokaciju koju će skoro sigurno sljediti još neka nova. Zapad i Kina bi sada morali da pokažu zajedničku odlučnost u suprotstavljanju sve većoj prijetnji regionalnoj sigurnosti, navodi pored ostalog FT.
Za jednog od komentatora The Guardian, Koreja i nije tolika misterija već prije problem s rješenjem.
Sjeverna Koreja i njeni paranoidni i pažnje gladni lideri žele nekoliko stvari koje su Južna Koreja i zapadne sile, ako to žele, u stanju da osiguraju.
Guardian se prihvata nabrajanja i na prvo mjesto izdvaja ono za šta sam priznaje da kao ideja zvuči krajnje neukusno: sjevernokorejski režim, prije svega, želi uvažavanje i to posredstvom priznanja njegovog legitimiteta. Drugo, traži mirovni sporazum kojim bi mu se, uz konačno stavljanje tačke na Korejski rat, garantovao teritorijalni suverenitet ali i odagnala avet promjene režima. I u Pyongyangu su gledali irački film, primećuje Guardian.
Kim Jong Il potom traži i okončanje međunarodne izolacije i sankcija, pomoć u hrani i struji, finansijsku podršku, investicije, trgovinske odnose.
I konačno, privodi kraju Guardian spisak želja Pyongyanga, oboljeli Kim Jong ll traži i podršku za smjenu koja bi na vrh dinastije dovela njegovog najmlađeg sina, plan koji bi još uvijek mogao da propadne praćen žučnim sporenjem ili možda i nečim gorim. A šta bi Sjever mogao da ponudi za uzvrat?
Za Guardian je i to više nego očigledno: kraj megatonske diplomatije, odustajanje od nuklearne trke, normalizaciju odnosa i, potencijalno, ogromnu tržišnu perspektivu za sve kineske i južnokorejske poslovne ljude gladne takvih prilika. Guardian priznaje da bi takav dogovor mogao da se protumači i kao nagrada za besprizorno ponašanje, kako to opreznim riječnikom definišu u Bijeloj kući. Ali, uvjeren je londonski list, s time bismo i mogli da živimo jer živjeti kraj neosiguranog atomskog arsenala je daleko problematičnije.
Ovakav dogovor je moguć i poželjan zato što u srcu korejskog problema nisu ni apsolutistička ideologija ni vjera, rasa pa čak ni širenje atomskog oružja. U centru svega je porodični spor u vezi s novcem i moći. A i jedno i drugo su, zaključuje Guardian, beskonačno djeljivi.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
