BBC se pozabavio ovom temom, došavši do zaključka da su čitave generacije Sirijaca uslijed rata uskraćene za adekvatno obrazovanje, iako je u toj zemlji nekada cvjetala akademska zajednica. Uoči sukoba 2011. godine u Siriji je studiralo oko 350.000 redovnih studenata, uz više od 8.000 predavača i profesora. Više od četvrtine mladih ljudi odlučivalo se na upisivanje fakulteta.
Pet godina kasnije, oko 2.000 akademika i stotine hiljada studenata živi u izbjegličkim kampovima u Turskoj i Jordanu. Mnogo više ih je raseljeno. Univerziteti su namjerno gađani i uništavani, a visokoobrazovani kadrovi potrebni su u bilo kakvoj poslijeratnoj obnovi.
Teške životne priče
Sana Mustafa bila je studentica u Damasku koju su nakon učešća u antivladinim protestima 2011. godine pripadnici tajne policije uhapsili i pritvorili. Na slobodu je puštena tek dvije godine kasnije kada je otišla u Liban kako bi se pridružila radionicama za rješavanje konflikta i izgradnju mira. Tu je dobila priliku da se usavršava na univerzitetu u Washingtonu, gdje je došla u ljeto 2013. godine.
"Trebalo je da ostanem dva mjeseca, ali je moj otac pritvoren u Siriji i nisam se mogla vratiti. Moja majka i dvije sestre otišle su u Tursku. Bila sam na četvrtoj godini studija, samo jedan semestar na kraju, ali nisam mogla nastaviti studirati jer sam morala gledati kako da preživim", kazala je Sana.
"Tražila sam zaklon, krov nad glavom gdje mogu spavati i politički azil. Selila sam se od mjesta do mjesta. U toku jedne godine promijenila sam devet lokacija, uvijek sam spavala na nekom kauču, nisam imala svoj krevet. Ugošćavali su me različiti ljudi, nikog nisam poznavala. Nisam imala novca, nisam imala ništa", ispričala je ova djevojka iz Sirije.
Sada uz pomoć Institute of International Education (IIE) studira u New Yorku i prima punu stipendiju koja joj omogućava normalan život.
Cijela generacija na gubitku
Dr. Talal al Mayhni, neurologinja sa Cambridgea, Siriju je napustila 2011. godine.
"Kao Sirijka sve što mogu reći je da smo izgubili kontrolu nad dešavanjima u svojoj zemlji. Ne želim nikoga kriviti. Mislim da postoji razuman broj stipendija kojim se mogu podržati Sirijci, ali postoji i mnogo prepreka. Nije riječ samo o akademicima, brojni su studenti i učenici koji su izgubili godine. Cijela generacija je na gubitku", ističe ona.
Još jedan sirijski student koji je danas u Velikoj Britaniji otkriva da Univerzitet u Alepu nema struje, a najčešće je teško naći imalo vode. U vrijeme kada je on bio svjedok događaja, broj profesora smanjio se sa 60 na 10, a većina njegovih kolega bila je prisiljena da se pridruži vojsci.
Iako pojedini programi omogućavaju nastavak školovanja izbjeglica, recimo na finskim univerzitetima, pojavljuju se novi problemi. Prilikom apliciranja za bilo kakvu stipendiju, od studenata se traži CV, reference, primjeri publikacija u kojima su objavljivali svoje radove, a većina izbjeglica ništa od toga nema. Stoga su pojedini fondovi pokrenuli aktivnosti da se pomogne ovim mladim ljudima.
Mladi se žele vratiti u Siriju kad se rat završi
Mnogi Sirijci kojima pomaže britanski Council for At Risk Academics (CARA) žele se vratiti u svoju zemlju kako bi izgradili bolje društvo čim to bude moguće. CARA radi sa mrežom od 113 univerziteta u Velikoj Britaniji.
"Prije nekoliko godina slično iskustvo imali smo sa Irakom, a 90 posto studenata zaista se vratilo u tu zemlju", izjavio je Stephen Wordsworth, direktor CARA-e. "Visoko obrazovanje je zapravo međunarodni biznis i imamo veliku odgovornost za te mlade ljude. U Siriji neki univerziteti još uvijek rade, dok su drugi zatvoreni. Ljudi prolaze kroz različite kontrolne punktove koje drže naoružane vojske, pljačkaju ih, odvlače u armiju, tuku...".
Izbjeglicama iz Sirije značajna pomoć dolazi iz Njemačke gdje je 2014. godine izdvojeno 7,8 miliona eura za 200 stipendija za koje se prijavilo 5.000 osoba. Grupa od 25 njemačkih profesora tri sedmice je provela u Istanbulu, Bejrutu, Kairu i Erbilu tražeći aplikante. Oni koji su prihvaćeni sada studiraju većinom na njemačkim univerzitetima. Dodatnih 100 miliona eura osigurano je u toj zemlji ove godine kako bi se pomoglo izbjeglicama.
Iz Njemačkog akademskog servisa za razmjenu (DAAD) poručuju da su ovi studenti veoma važan segment društva jer se žele vratiti u Siriju i inspirisati buduće generacije.
"Potrebno je promijeniti način razmišljanja", kaže Allan Goodman iz IIE-a. "Znamo da su izbjeglice mnogo godina provele u kampovima, a imati cijelu generaciju odraslu u kampovima bez obrazovanje vrlo je opasno".
