Kina uvodi "digitalnu identifikaciju": Bez davanja ličnih podataka vladi onemogućeno korištenje interneta

Kina već više od decenije provodi sistem “registracije pravim imenom“, što znači da kineske internetske kompanije gotovo uvijek znaju pravi identitet korisnika koji, recimo, naručuju haljinu putem interneta, ostavljaju komentar na društvenim mrežama ili igraju video-igre.

S novim centralizovanim ID sistemom, kineska vlada će preuzeti taj proces. Korisnici koji dostave veliki broj ličnih podataka, uključujući skenove svojih lica, dobit će jedinstveni kod za pristup online nalozima.

To znači da kompanije poput društvene mreže Weibo ili online trgovinskog giganta Alibaba više neće imati pristup ličnim informacijama korisnika s digitalnim ID-om, ali kineske vlasti će moći vidjeti pravi identitet iza online naloga na različitim platformama.

Iako je sistem zasad dobrovoljan, stručnjaci strahuju da to možda neće ostati tako, ili da će postati toliko široko zahtijevan da će de facto biti obavezan.

“Teško je gledati ovakve poteze i ne vidjeti namjeru da se ljudi natjeraju da se ne osjećaju anonimno“, rekla je Laura Edelson, informatičarka s Univerziteta Northeastern u Bostonu, koja je koautorica nedavnog izvještaja o kineskom sistemu online cenzure.

“Žele da policajac bude u vašoj glavi, a uklanjanje bilo kakve iluzije o anonimnosti je ključan korak da se ljudi osjećaju kao da je taj policajac zaista tu“, dodala je.

Pravila za ovu politiku, koja je predložena prošle godine, objavilo je u maju šest vladinih agencija, uključujući agenciju za unutrašnju sigurnost, koja uključuje policiju, i regulatora interneta. Promjenu su pravdali zaštitom podataka, tvrdeći da će ID bolje štititi osjetljive informacije korisnika od društvenih mreža, curenja podataka i prevaranata.

Državna novinska agencija Xinhua prošlog mjeseca opisala je sistem kao “zaštitni štit“ koji “omogućava javnosti da zaista osjeti da je sigurnost nadohvat ruke dok uživa u pogodnostima“.

James Gong, advokat za zaštitu podataka sa sjedištem u Hong Kongu, rekao je da su problemi poput telefonskih prevara i curenja podataka česti u Kini, zbog čega su mnogi ljudi prevareni ili izmanipulisani. Ovaj sistem bi, prema njegovim riječima, mogao “smanjiti mogućnosti da treće strane dođu do vaših ličnih podataka“.

Kritičari, međutim, tvrde da će sistem dovesti do centralizacije podataka u rukama kineske vlade, koja već ima pristup ogromnoj količini ličnih informacija svojih građana.

Peking će, kako kažu stručnjaci, lakše moći pronaći sve digitalne naloge koje je registrovala jedna osoba, iako vjerovatno neće imati direktan pristup njihovoj aktivnosti ili historiji pretraživanja.

“Znam da oni funkcionalno već sada mogu doći do tih informacija“, rekla je Jessica Batke, urednica istraživačkih članaka u online magazinu ChinaFile, koja je zajedno s Edelson napisala izvještaj o kineskoj cenzuri.

“Svaki put kada takve podatke gurnete u centralizovani sistem kojem vlada ima direktan pristup, to predstavlja važnu promjenu", dodala je.

Stručnjaci su također zabrinuti da bi ovaj sistem mogao olakšati provođenje tzv. “digitalnog izgnanstva“, gdje se pojedinci isključuju iz aplikacija i online usluga koje su neophodne za svakodnevni život u Kini, uključujući plaćanje obroka, vožnju metroom ili komunikaciju s kolegama.

Nguyen Phong Hoang, informatičar sa Univerziteta British Columbia u Kanadi koji je proučavao kineski “Veliki vatrozid“, rekao je da bi digitalni ID također mogao otvoriti put ka personalizovanoj cenzuri, gdje bi Peking mogao zabraniti sadržaj specifičnim osobama ili grupama u Kini.

“Ako se ovo uspješno uvede, mogli bismo doći do tačke gdje se cenzura provodi na ličnom nivou. Nivo kontrole mogao bi se dramatično povećati", rekao je.

Digitalni ID-ovi bi, uprkos navedenom cilju programa, mogli čak povećati rizik od curenja podataka ili hakerskih napada ako Kina ne uloži dovoljno resursa u zaštitu prikupljenih podataka, kaže Hoang.

“Moraju uložiti značajne napore u osiguranje sistema i odgovorno rukovanje podacima. Ako neprijateljski akter pokuša pristupiti ličnim podacima kineskih građana, posljedice bi mogle biti ozbiljne. Zato baza mora biti dobro zaštićena", dodao je on.

Postoji i presedan za ovu zabrinutost: 2022. godine hakeri su tvrdili da su upali u bazu podataka šangajske policije i došli do ličnih podataka više od milijardu ljudi, koje su potom ponudili na prodaju putem interneta.

Politika digitalnog ID-a izazvala je i protivljenje u Kini. Neki su sistem nazvali pretjeranom kontrolom države, uključujući profesora s Univerziteta Tsinghua u Pekingu, Lao Dongyana, koji ga je u objavi (koja je kasnije cenzurisana) kritikovao kao pokušaj nadzora nad cjelokupnom online aktivnošću.

Drugi su, međutim, pohvalili vladin pokušaj da zaštiti lične podatke korisnika interneta.

Deng Yufeng, umjetnik čiji se rad fokusira na nadzor u Kini, sažeo je ovu podijeljenost rekavši da je "to definitivno pozitivan razvoj", a da "s druge strane može svakako ojačati kontrolu države."

“Digitalni ID-ovi će dodati sloj ‘zaštitne mreže’ za privatnost ljudi na internetu. U samoj tehnologiji nema ništa loše, ali je ključno kako se nadzire ona i ljudi koji je upravljaju, sistem nadzora, mehanizmi odgovornosti u slučaju curenja podataka i zaštita prava korisnika", rekao je on.

Jeremy Daum, viši saradnik na Pravnom fakultetu Yalea u okviru Paul Tsai China Center, rekao je da je ova promjena postepena, s obzirom na to da sistem registracije pravim imenom već dugo eliminiše mogućnost anonimnosti, te da kineske vlasti vjerovatno već mogu pristupiti svim željenim podacima o online aktivnosti.

“Mislim da je internetska anonimnost izuzetno važna, ali Kina je nema već dugo vremena. Taj voz je odavno otišao", dodao je Daum.

Ipak, digitalni ID sistem odražava stalno prilagođavanje kineskog sistema cenzure i nadzora.

Batke ovaj sistem poredi s “kontrolom toka vode", odnosno da "omogućava da voda poteče kada je potrebno, da se zaustavi kada je potrebno, te da se može prilagoditi ako je ima previše ili premalo."

Nove cyber politike u Kini, poput sistema digitalnog ID-a, dio su šireg i ambicioznijeg nacionalnog projekta.

“Oni zaista pokušavaju promijeniti informacijski pejzaž kojem ljudi imaju pristup, promijeniti ono što znaju, a time i ono što misle, i na kraju učiniti taj informacijski prostor sigurnim za Komunističku partiju Kine (CCP)“, zaključila je.