Svijet
0

Kako rat mijenja djecu

Sarajevo-x.com
Djetinjstvo je najsretniji i najbezbrižniji dio života, barem kod one djece koja nisu proživjela ratne strahote. Ujedinjene nacije procjenjuju da trenutno djeca u 50 zemalja širom svijeta odrastaju u ratnim uslovima ili u poratnom periodu.

U prethodnim decenijama dva miliona djece je poginulo, a šest miliona je povrijeđeno u ovim mjestima. 23 miliona djece bilo je prisiljeno da napusti svoje domove.

Mnoga od ove djece svjedoci su brutalnosti koju rat donosi, pa čak i ona koja se nalaze "na drugoj strani" i imaju drugačija moralna načela.

Roberto Posada i Cecilia Wainryb sa Univerziteta u Utahu, zabrinuti zbog činjenice da "sve više i više djece biva usisano u moralni vakuum", odlučili su da provedu istraživanje o tome kako rat utječe na osnovna ljudska prava i vrijednosti, odnosno kako djeca u ratnim područjima razvijaju osjećaj za dobro i loše, ispravno i pogrešno u uslovima u kojima žive.

Ispitivali su djecu u Kolumbiji jer se u ovoj zemlji 50 godina vodio građanski rat. Djeca su svakodnevno bila izložena opasnostima od smrti, krađe i nasilja. Ispitano je 96 djece i adolescenata koji su raseljeni iz svojih domova, većina ih je ostala bez roditelja i žive u siromaštvu. Pitanja su se ticala moralnosti u slučajevima krađe ili povređivanja drugih.

Iznenađujuće, sva ova djeca odgovorila su da je pljačkanje i povređivanje drugih moralno pogrešno, pa čak i ako svi drugi to rade. Njihova sposobnost da razluče šta je pogrešno, a šta ispravno govori o dubokoj moralnoj osvješćenosti koja je univerzalna svim ljudskim bićima, bez obzira na to kroz šta su prošli.

Ali ispitivači su također utvrdili da djeca imaju različite poglede na pogrešno i ispravno u kontekstu osvete. Većina njih ne smatra da je toliko loše ukrasti ili naškoditi nekome ako je taj neko ukrao od drugog.

Ovo je, piše magazin Live Science, obeshrabrilo naučnike jer je dokaz još nečega što leži u svakom čovjeku. Borbe, terorizam i slični konflikti obično se baziraju na stvarnim ili zamišljenim scenarijima gdje se svaka strana žali da je oštećena. Odatle potječe želja za osvetom. "Uzeo si nešto moje, pa ja imam pravo da uzmem nešto tvoje" - logika je koja slijedi. "Povrijedio si nekog mog, tako da ja imam pravo povrijediti tebe i tvoje".

Ljudi mogu biti moralni po prirodi, ali instinktivno znaju šta je loše, a šta nije. Ipak, kad to stavite u društveni kontekst, sva dotadašnja ubjeđenja padaju u vodu jer osveta je veoma jak motiv.

Zato nije čudno kad djeca koja odrastu u ratu nastave politiku rata i poslije. Upleteni su u kompleksnu mrežu osveta, a to je sistem koji rukovodi generacijama.