Kako je sovjetsko urbanističko planiranje pomoglo Rusiji da "zamrzne" Ukrajinu

Kijev je glavna meta tih napada. Naime, nakon posljednjeg ruskog bombardovanja u noći 24. januara, gotovo šest hiljada stambenih zgrada nema grijanje, tvrdi kijevski gradonačelnik Vitalij Kličko. Ovo je treći ovakav napad na Kijev u dvije sedmice, kada se stotine hiljada ljudi smrzavalo u svojim domovima.

Ono što situaciju čini složenijom jeste što stambene zgrade imaju centralno grijanje, što znači da se toplotna energija u obliku vode proizvodi na drugoj lokaciji, a onda se isporučuje tim zgradama. Ta postrojenja u Ukrajini su ogromna. Osim što se tim napadima onemogućava isporuka toplotne energije, ugrožava se i snabdijevanje električnom energijom.

Ukrajinski stručnjak za energetiku Jurij Korolčuk je naveo da se 11 miliona domaćinstava prije ruske agresije oslanjalo na centralno grijanje dok je sedam miliona domaćinstava imalo autonomni sistem grijanja.

Gradovi na prostoru nekadašnjeg Sovjetskog Saveza 1950-ih godina bili su mjesta velikih građevinskih projekata, što je značilo i masovnu izgradnju jeftinih stambenih jedinica.

Pejzaže tih gradova uglavnom čine devetospratnice napravljene od betonskih panela, zbog čega su poznate kao "panelke", i petospratnice poznate kao "hruščovke", nazvane po sovjetskom čelniku Nikiti Hruščovu koji je nadzirao njihovu izgradnju.

Grijanje u tim zgradama obezbijeđeno je velikim energetskim postrojenjima, poznatim kao TET, što je ukrajinski akronim za centralu za toplotu i električnu energiju jer istovremeno proizvode toplotnu i električnu energiju.

Korolčuk je istakao da je Ukrajina naslijedila sovjetski sistem grijanja te da ga nije promijenila, što znači da je ostao pretežno centralizovan. Shodno tome, kako je konstatovao, njihova ranjivost izašla je na vidjelo tokom rata.

Zbog toga vlast namjerava u stambenim zgradama uvesti individualne toplotne jedinice, ali neće biti lako poništiti sovjetsko urbanističko planiranje, piše BBC.