Kako je Izrael za samo 10 minuta zapalio Liban: U udaru 8. aprila ubijeno je 110 djece, žena i staraca

Najprije se čuo zvuk lomljenja stakla. Zatim eksplozija. Ošamućen i dezorijentiran, Wahhad je izašao u otvorenu garažu svoje zgrade u inače mirnom stambenom naselju u centralnom Bejrutu.

Četiri osobe bile su razbacane uz zid njegovog kompleksa, izbačene iz susjedne zgrade udaljene svega 10 metara od mjesta gdje Wahhad noću spava.

Samo jedna od njih bila je živa, ali teško povrijeđena, rekao je, a njihova krv je i narednog dana bila razasuta po zidu. Wahhad ga je spustio niz ljestve, zbrinjavajući mu rane na hrpi šuta, iskrivljenog metala i dječijih igračaka.

"U početku nisam razumio zašto hitna pomoć toliko dugo dolazi. Mislili smo da se radi samo o nama, ali smo ubrzo shvatili da cijeli Bejrut gori, cijeli Liban", kazao je.

Wahhadova zgrada u četvrti Manara uz obalu Bejruta pogođena je nešto poslije 14 sati u srijedu. Izrael tvrdi da je pogodio 100 ciljeva širom Bejruta, doline Bekaa i južnog Libana za manje od 10 minuta, što predstavlja jednu od najsmrtonosnijih pojedinačnih kampanja bombardovanja u historiji zemlje obilježene decenijama rata i razaranja.

Tom prilikom Izrael je u srijedu ubio najmanje 303 osobe i ranio više od 1.150 drugih, prema podacima libanskog ministarstva zdravstva.

Očekivalo se da će broj poginulih rasti: spasioci, pepeljastih lica i krvavih ruku, i dalje su u četvrtak poslijepodne izvlačili tijela ispod ruševina na više lokacija u Bejrutu. Broj žrtava bio je veći nego u eksploziji u bejrutskoj luci 2020. godine.

Gotovo istovremena bombardovanja obuhvatila su više od 50 lokacija širom zemlje, prema pregledu državnih vijesti koji je napravio FT, od kvartova u centru Bejruta koji su ranije bili pošteđeni, do planinskog mjesta koje je pružalo utočište raseljenima.

Napad je uslijedio nakon konfuzije u Libanu oko toga da li se primirje dogovoreno između SAD-a i Irana prethodne noći odnosi i na tu zemlju. Dok su Pakistan i Iran tvrdili da je Liban dio sporazuma, Izrael i SAD su to negirali. Neki raseljeni Libanci počeli su se vraćati kući, vjerujući da je rat završen.

Izrael je napad u srijedu nazvao operacijom "Vječna tama" i saopćio da je gađao "komandne i kontrolne centre" Hezbolaha, ubivši više od 200 "terorista", opis koji mnogima koji žive u pogođenim stambenim zgradama nije imao smisla.

Iako su brojni stanovnici rekli za FT da poznaju neke od svojih komšija "decenijama" i da nisu vidjeli nikakve dokaze o prisustvu boraca Hezbolaha, tiho su priznali da su ih napadi natjerali da posumnjaju i u vlastita uvjerenja.

"Nemoguće je sa sigurnošću reći ko gdje živi, posebno otkako su počeli pristizati raseljeni", kazao je jedan od preživjelih.

U Bejrutu je FT vidio nekoliko višespratnica u gusto naseljenim stambenim i poslovnim četvrtima, gdje su desetine stanova pretvorene u ruševine ili raznesene.

Izvan glavnog grada, napadi su pogodili i pogrebnu povorku, dva centra za distribuciju pomoći raseljenima, bolnicu te majke koje su popodne šetale s bebama u kolicima, prema izvještavanju FT-a i lokalnih medija.

Izrael je saopćio da je u srijedu ubio Alija Yusufa Harshija, ličnog sekretara i nećaka vođe Hezbolaha Naima Qassema. Među poginulima su i brojna djeca, pjesnik, aktivista za žrtve eksplozije u Bejrutu 2020. godine, dva novinara i četiri vojnika libanske vojske. Ministarstvo zdravstva navelo je da je 110 ubijenih bilo djece, žena i starijih osoba.

Stanovnici Bejruta kretali su se u stanju zbunjenosti, zatečeni neočekivanim nasiljem napada i pokušavajući obuzdati rastuću paniku jer se činilo da više nigdje nije sigurno.

Neki su pokušavali nastaviti sa svojim svakodnevnim životom: ribari su bili na molu, koristeći neuobičajeno lijepo vrijeme, dok su taksisti očajnički pokušavali pronaći mušterije usred nedostatka ljudi na ulicama, s obzirom na opće raspoloženje u zemlji.

A tu su bili i oni koji su lutali između mjesta napada, pokušavajući shvatiti razmjere napada. Posmatrali su radnike civilne zaštite kako pokušavaju pronaći nestale u naselju Tallet al-Khayyat u centralnom Bejrutu, gdje je izraelski udar ostavio ogroman krater i oštetio nekoliko zgrada.

"Da nisam bio na univerzitetu, vjerovatno bih bio mrtav", rekao je Mohammad Diab, 24-godišnji student računovodstva, posmatrajući stanare susjedne zgrade kako kantama bacaju razbijeno staklo i ostatke eksplozije sa svojih balkona.

"Više ne postoji nešto poput 'sigurnosti'. Kako možemo biti sigurni? Jasno je da je to bila poruka Izraela da će nas pogoditi kad god žele i kako god žele", rekao je Diab.