Kako je italijanska štampa 1995. godine pisala o "jezivom fenomenu turista koji ubijaju u BiH"

Pod naslovom "Turisti da vode rat", novinar Venanzio Postiglione prenio je tvrdnje Giannija Tognonija, tada generalnog sekretara "Stalnog tribunala naroda", koji je iznio zastrašujuće navode: pojedinci iz Zapadne Evrope dolazili su u Bosnu na vikend-ratovanje, gdje su za ogromne sume novca mogli sudjelovati u borbama, pucati na civile ili se pridružiti jedinicama kao svojevrsni plaćenici.

Prema Tognonijevim tvrdnjama iznesenim na sjednici Tribunala u Trentu, rat u Bosni je postao odredište "aberantnog turizma". U članku se navodi da su "vikend-ratnici" polijetali iz manjih evropskih aerodroma, opremljeni vojničkom odjećom, čizmama i ponekad čak i vlastitim oružjem. Na improviziranim pistama blizu linija fronta dočekivali su ih "domaćini" koji su im, za visoku naknadu, osiguravali dodatno naoružanje i prevoz do položaja.

Kada bi stigli na front, piše Corriere, ti dobrostojeći "turisti" mogli su promatrati borbe, ali i sami "učestvovati u akciji": koristiti ručne bacače, pridruživati se napadima, pa čak i djelovati kao snajperisti. Navodno su sa sigurnih uzvišenja pucali na sve što se kreće, vojnike, žene koje nose kanistere vode, djecu koja trče za loptom. Sve to opisano je kao "ljudski streljački poligon".

U istom tekstu, Corriere povlači paralelu između ovog "turizma rata" i već tad poznatog fenomena "seksualnog turizma", tvrdeći da je riječ o istoj vrsti eksploatacije tragedije siromašnih i ratom razornih područja.

Skandal u Italiji: "humanitarci" iz Magente, pomoć po danu, raskošne večere i fašistički pozdravi po noći

Drugi dio članka bavio se odvojenim, ali jednako skandaloznim otkrićem. Corriere della Sera donio je priču o grupi Italijana iz mjesta Magenta kod Milana, koji su u BiH putovali pod okriljem lokalne Caritasa, navodno noseći medicinske i humanitarne potrepštine u Mostar.

Međutim, fotografije i svjedočenja otkrila su mračniju sliku: nakon što bi izvršili dostavu pomoći, ovi "dobrotvori" družili su se s pripadnicima ekstremističkih hrvatskih nacionalističkih grupa, večerali u luksuznim restoranima, jeli ostrige, pili šampanjac, a potom zajedno izvodili fašističke pozdrave.

Na navode o druženju sa ustašama odgovorio je lakonski: "U ratnoj zoni sretneš svakoga. Ne možeš praviti razliku."

Caritas Ambrosiana iz Milana istog se dana ogradio od ovih "volontera", tvrdeći da nisu na njihovim zvaničnim listama i da putuju u organizaciji župa, a ne centralne Caritasove strukture.

Ovaj tekst iz 1995. godine bio je jedan od prvih u evropskoj štampi koji je ukazao na pojavu "ratnog turizma", odnosno dolaska stranaca u BiH s ciljem da učestvuju u borbama ili čak pucaju na civilne mete. Iako tada nije imenovan nijedan konkretan učesnik niti je ponuđen dokazni materijal, članak je izazvao šok u italijanskoj javnosti, a Tribunal koji je navode objavio zahtijevao je hitnu međunarodnu istragu.

Priča se tek godinama kasnije ponovo aktivirala, posebno nakon dokumentarnog filma "Sarajevo Safari" i novih istraga o "snajper-turistima" koje su se aktivirale prošle sedmice.