Kako Iran planira pridobiti Trumpa: Ideja od "trilion dolara" i visoka cijena rata

Kako piše CNN, Iran će u dokumentu istaći razliku između scenarija potpisivanja i nepotpisivanja sporazuma, s posebnim fokusom na to da bi Ameriku sukob s ovom državom koštao milijarde, pa čak i trilione dolara.

S druge strane, kako tvrdi ovaj američki medij, taktika Irana je da kao alternativu predstavi potpisivanje sporazuma kao "ideju od trilion dolara", koja bi američkim firmama otvorila ekonomsku prostor u ovoj zemlji.

To je sugerisao i ministar vanjskih poslova Irana Abbas Araghchi, koji je i glavni pregovarač ove države s Amerikom. On je napisao autorski tekst, objavljen u Washington Postu, gdje je naveo da je "iranska ekonomija otvorena za sve voljne partnere."

"Mnogi u Washingtonu prikazuju Iran kao zatvorenu zemlju s ekonomske tačke gledišta. Istina je da smo otvoreni za poslovanje iz cijelog svijeta. Američke administracije, a ne Iran, su te koje su držale američke kompanije podalje od prilike vrijedne trilion dolara koju predstavlja pristup našoj ekonomiji“, napisao je on.

Iranski zvaničnici predstavljaju mogući dogovor kao poslovnu priliku prilagođenu Trumpovim prioritetima, uključujući njegov naglasak na carinama i zahtjeve za ekonomskom recipročnosti.

Trump je više puta kritikovao nuklearni sporazum iz 2015. godine između Irana i svjetskih sila, tvrdeći da ne služi američkim interesima. Nakon što se povukao iz njega 2018. godine, opisao ga je kao "jedan od najgorih i najjednostranijih sporazuma u koje su SAD ikada ušle.“

Taj sporazum, postignut tokom druge administracije Baracka Obame, prvenstveno je ukinuo sekundarne sankcije: američke kazne usmjerene na neameričke kompanije koje trguju s Iranom.

Primarne sankcije, koje direktno zabranjuju američkim firmama da posluju s Iranom, uglavnom su ostale na snazi. Kao rezultat toga, stranim kompanijama je bilo dopušteno da se vrate na iransko tržište, dok su američke firme uglavnom ostale isključene.

Malo američkih i stranih firmi posluje u Iranu od Islamske revolucije 1979. godine, a mnoge zapadne kompanije oklijevale su da uđu u zemlju čak i nakon što je sporazum iz 2015. potpisan.

Teheran očigledno pokušava promijeniti Trumpovu računicu predstavljajući dogovor kao dobitnu situaciju za obje strane. Iranski ministar vanjskih poslova čak je ponudio pristup cijenjenom programu nuklearne energije – simbolu nacionalnog suvereniteta i prestiža koji su neki američki zvaničnici nastojali uništiti.

"Naš dugoročni plan je izgraditi najmanje još 19 nuklearnih reaktora, što znači da su desetine milijardi dolara vrijedni ugovori na raspolaganju," rekao je Araghchi na mreži X ove sedmice.

Tvrdio je da je iransko tržište dovoljno veliko da pomogne "oživljavanju posrnule nuklearne industrije u Americi"

Za zapadne kompanije, Iran predstavlja neiskorišteno i potrošački orijentisano tržište od 90,6 miliona ljudi, od kojih je više od 60% mlađe od 35 godina.

Nakon što je sporazum iz 2015. godine potpisan, McKinsey Global Research je procijenio da bi Iran mogao dodati 1 trilion dolara svom BDP-u i stvoriti 9 miliona radnih mjesta unutar 20 godina od stupanja sporazuma na snagu, ukoliko provede strukturne reforme i privuče investicije.

Nakon potpisivanja sporazuma, zapadne kompanije poput Boeinga, Totala, Peugeota i Nestléa bile su među prvim koje su ušle na iransko tržište.

Boeing je finalizirao ugovor vrijedan 16 milijardi dolara za prodaju 80 aviona kompaniji Iran Air, nakon što je dobio dozvolu od Ureda za kontrolu imovine stranaca (OFAC).

Međutim, američka vlada je tokom Trumpovog prvog mandata poništila tu dozvolu, čime su ugovori postali nevažeći.

Jedan od načina da se omogući ulazak američkih firmi u Iran bilo bi repliciranje zaobilaznog rješenja koje je uvedeno u nuklearnom sporazumu iz 2015. godine: izuzetak koji je dozvoljavao da neameričke podružnice američkih firmi posluju u Iranu pod strogim uslovima.

Ključna razlika ovog puta je što arapske zaljevske države koje su u savezu sa SAD-om sada podržavaju nuklearni sporazum s Iranom i pokazale su spremnost na ekonomski angažman s Teheranom.

To je u oštrom kontrastu s periodom potpisivanja prethodnog sporazuma, kada su ove zemlje prekinule diplomatske odnose s Islamskom Republikom ubrzo nakon što je sporazum stupio na snagu. Araghchi, glavni iranski pregovarač, posebno se potrudio da arapske susjede drži informisanim o napretku pregovora.

SAD mogu ostvariti indirektan pristup iranskom tržištu putem zaljevskih država, gdje mnoge američke kompanije imaju svoje regionalne centrale.

Ipak, kako piše CNN, ove države, kao i firme širom svijeta, bit će skeptične prema bilo kakvom potpisanom sporazumu zbog Trumpove nepredvidljivosti, a posebno zbog toga što je već jednom povukao potpis sa sličnog dokumenta.