Kakav je dokument Sergej Lavrov ostavio na stolu njemačkog šefa diplomatije? Wadephul ga odmah prekrio

Još prije početka prvog direktnog razgovora između njemačkog i ruskog ministra vanjskih poslova od početka rata u Ukrajini, ruska strana je izašla sa saopćenjem. Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov stavio je dosje od 21 stranice ispred mjesta na kojem je sjedio Johann Wadephul. Dokument je nosio naslov: "Goebbelsovi nasljednici: Falsificiranje događaja u Buči i krvave inscenacije kijevskog režima".

Na snimku se vidi kako Wadephul nakratko baca pogled na knjižicu, prekriva je blokom za bilješke i olovkom, a zatim je gura u stranu. Taj prizor nije prošao bez komentara. Glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova podijelila je snimak na Telegramu, napisavši da je njemački ministar vanjskih poslova "stidljivo prekrio" taj papir. Kasnije se oglasio i Lavrov.

Ruski ministar vanjskih poslova ocijenio je sastanak nepotrebnim, navodeći da nije čuo ništa novo. "Mogli su me jednostavno nazvati", rekao je Lavrov.

Šta se tvrdi u brošuri o Buči

Ministarstvo vanjskih poslova Rusije objavilo je na svojoj web-stranici kontroverzni dokument o Buči - dokument koji je već bio predmet žustrih rasprava na platformi X i drugim društvenim mrežama. Publikaciju je izdalo tijelo pod nazivom "Međunarodni javni tribunal za zločine ukrajinskih neonacista". Prema vlastitom opisu, ovo tijelo je osnovano na inicijativu ruskih i stranih aktivista za ljudska prava, pravnika i novinara.

Njegova misija je "prikupljanje svjedočanstava o zločinima kijevskog neonacističkog režima". U sastavu panela nalaze se predstavnici iz 35 zemalja, uključujući i one iz Njemačke.

Navodi izneseni u ruskom dokumentu u oštroj su suprotnosti s dokazima koje su od 2022. godine prikupili međunarodni istražitelji, zapadne organizacije za ljudska prava i novinari.

Ruske trupe okupirale su ovaj gradić sjeverozapadno od Kijeva na otprilike mjesec dana, počevši od kraja februara 2022. godine. Nakon njihovog povlačenja, ukrajinske vlasti izvijestile su o pronalasku tijela civila na ulicama - od kojih su neka imala vezane ruke.

Prema ukrajinskim podacima, život je izgubilo oko 400 civila. Istražna komisija Vijeća UN-a za ljudska prava, Ured UN-a za ljudska prava i organizacije poput Human Rights Watcha dokumentirali su nezakonita ubistva počinjena tokom okupacije. Satelitski snimci iz perioda ruske kontrole prikazuju tijela u ulici Jablunska mnogo prije povratka ukrajinskih snaga.

Autori ruskog dokumenta iznose dalekosežne tvrdnje. Oni tvrde da iznesene činjenice predstavljaju "jasne i neosporne dokaze da je Ukrajina, uz podršku zapadnih zemalja, falsificirala događaje u gradu Buči 2022. godine".

Od samog početka povlače paralelu s "incidentom u Gleiwitzu" iz 1939. godine, koji je nacistički režim iskoristio za stvaranje izgovora za invaziju na Poljsku. Tvrde da se kijevsko rukovodstvo, na čelu s predsjednikom Volodimirom Zelenskim, služi praksama uporedivim s onima nacističke Njemačke” Prema navodima iz brošure, te prakse uključuju prikazivanje poginulih vojnika kao "civila", pogrešno predstavljanje uzroka smrti nastalih uslijed ukrajinskog granatiranja te "ciljano ubijanje vlastitih građana od strane ukrajinskih oružanih snaga" kako bi ih novinari zabilježili kao "žrtve Rusije”.

Ruski dokument se odnosi na memorijalni zid u Buči. U tom kontekstu, brošura citira web stranicu ukrajinskog predsjednika, navodeći da se na memorijalu nalazi "509 imena civila koji su mogli biti identifikovani".

Tribunal osporava tu tvrdnju:

"U stvarnosti, značajan broj osoba navedenih na tom spisku su pripadnici ukrajinske vojske i borci poginuli u borbenim dejstvima." Ipak, u ovom trenutku nedostaju konkretni dokazi za tu tvrdnju.

Dokument potom navodi nešto više od 30 imena, uglavnom popraćenih fotografijama memorijalnih ploča. Oslanja se prvenstveno na ukrajinske osmrtnice i medijske izvještaje. Tribunal neke od spomenutih osoba svrstava u "terorističku neonacističku strukturu 'Azov'" - oznaku koju Rusija zvanično koristi od 2022. godine. Što se tiče Vitalija Fesjuka, brošura citira njegovu udovicu koja navodi da je on bio "izviđač i osmatrač za navođenje vatre", te da je brojao vozila na željezničkom prijelazu u Buči.

Prema navodima iz brošure, druge navedene osobe uopće nisu poginule u Buči, već u blizini Moščuna ili Irpinja. Jedna 68-godišnja žena je navodno preminula od raka, a ipak se njeno ime nalazi na zidu. Dokument ne navodi izvor za tu tvrdnju. Spominje se i sam Wadephul; on je navodno prisustvovao komemoraciji za "civile" u Buči u martu 2026. godine. Sami ruski autori stavili su riječ "civili" pod navodnike.

Što se tiče međunarodnog prava, autori se pozivaju na član 51. Dopunskog protokola I uz Ženevske konvencije. Prema toj odredbi, civili uživaju zaštitu "osim ako i sve dok neposredno učestvuju u neprijateljstvima". Brošura kao primjer navodi Aleksandra Šaravu; prema ukrajinskoj osmrtnici, on je namjeravao napasti rusku kolonu koristeći Molotovljeve koktele.

Svjedoci iz Donbasa, a ne iz Buče

Drugi dio brošure sadrži 16 svjedočenja o navodnim "insceniranim događajima". Ona prate ponavljajući obrazac: ukrajinske trupe su navodno pucale na vlastito stanovništvo, dok su novinari stizali na mjesto događaja u roku od nekoliko minuta.

"Čim bi novinari stigli, bilo koji, ukrajinski ili strani, odmah smo znali: naselje će biti granatirano, sto posto", citirane su riječi jednog muškarca iz Avdijivke. Prema navodima iz dokumenta, jedna žena iz Vuhledara izjavljuje: "Ukrajina je pucala na nas. A onda dolaze strani novinari i pitaju: 'Rusija je pucala, zar ne?'"

Nijedna od izjava ne potiče direktno iz Buče. Ispitanici dolaze iz Dzeržinska, Vuhledara, Avdijivke, Kurahova, Lisičanska i Dimitrova – gradova u Donbasu koji su sada uglavnom pod ruskom kontrolom. Ipak, tribunal donosi zaključak u vezi s Bučom. Navodi se da "praksa namjernog ubijanja vlastitih građana" omogućava "razuman zaključak da je takva situacija postojala i u Buči". Izjave se ne mogu nezavisno potvrditi, kao ni okolnosti pod kojima su date.

Vrijedi napomenuti da sama brošura na jednom mjestu priznaje da je Buča u martu 2022. godine bila "pod kontrolom ruskih oružanih snaga". Ipak, od aprila 2022. godine, Moskva negira bilo kakvu odgovornost, tvrdeći da su ti događaji bili inscenirani.

Sam Wadephul je naknadno obrazložio sastanak sa svojim ruskim kolegom. Izjavio je da to ne predstavlja "promjenu politike" i da Njemačka čvrsto ostaje na strani Ukrajine. Wadephul je ukazao na incident s dronom na aerodromu u Leipzigu, ističući da je time pređena određena granica.

Pored toga, zemlje Globalnog juga zatražile su od njega da razgovara s Moskvom o uticaju rata na snabdijevanje žitaricama. Ustvrdio je da Evropa ne bi trebala prepustiti pregovore s Rusijom isključivo Sjedinjenim Američkim Državama.

Nakon telefonskog razgovora, ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha zahvalio je Wadephulu na iznošenju njihovih zajedničkih stavova. Ključna poenta, naglasio je, jeste da ne smije biti razgovora o Ukrajini bez učešća same Ukrajine. Moskva je sastanak predstavila drugačije, navodeći da je Wadephul samo ponovio stavove koje je njemačka vlada već javno zastupala.