Jevrejka rođena u koncentracionom logoru podijelila svoju priču

Kada je u martu 1945. počeo porođaj, ruska vojska je napredovala kroz Njemačku, a u Bergen-Belsenu je vladao potpuni haos. Njena kćerka Ilana rođena je 19. marta, tačno 30 dana prije nego što su logor oslobodili Britanci.

Danas, s 81 godinom, Ilana Kantorowicz Shalem jedna je od najmlađih preživjelih iz Holokausta. Preživjela je samo zato što je rođena u trenutku kada je nacističko rukovodstvo bilo u rasulu pred kraj rata. U suprotnom bi, gotovo sigurno, bila ubijena.

Više od osam decenija nakon završetka Holokausta, Shalem prvi put javno dijeli svoju priču, i priču svoje majke, svjesna koliko je malo preživjelih ostalo.

Međunarodni dan sjećanja na Holokaust obilježava se širom svijeta 27. januara, na godišnjicu oslobađanja Auschwitza-Birkenaua, najzloglasnijeg logora smrti u kojem je ubijeno oko 1,1 milion ljudi, većinom Jevreja. Generalna skupština Ujedinjenih nacija 2005. godine usvojila je rezoluciju kojom se ovaj datum proglašava danom godišnjeg obilježavanja.

Oko šest miliona evropskih Jevreja i milioni drugih ljudi, uključujući Poljake, Rome, osobe s invaliditetom i homoseksualce, ubijeni su od strane nacista i njihovih saradnika. Među njima je bilo oko 1,5 miliona djece.

Majka i otac Ilane Shalem upoznali su se kao tinejdžeri u getu Tomaszow u Poljskoj. Lola Rosenblum bila je iz tog grada, dok je Hersz (Zvi) Abraham Kantorowicz u geto doveden iz Lodža u Poljskoj.

Nakon što su nekoliko godina proveli u getu u uslovima teškog prinudnog rada, tokom kojeg su izgubili članove porodice, premještani su kroz nekoliko radnih logora, gdje su uspjeli mjesecima potajno viđati.

"Moja majka je govorila da je na tim mjestima zapravo bilo dosta ljubavi. Znali su šetati uz rijeku. Bilo je romantike", prisjeća se Shalem vremena provedenog u radnim logorima

Prijateljice njene majke pomagale su da se organizuju tajni susreti para, koji se ranije u getu vjenčao u neformalnoj ceremoniji.

Godine 1944. par je razdvojen. Hersz Kantorowicz je na kraju stradao u maršu smrti, svega nekoliko dana prije završetka rata. Lola je prošla kroz Auschwitz i radni logor Hindenburg. Trudna je preživjela marš smrti do Bergen-Belsena u Njemačkoj.

"Da su otkrili da je trudna, ubili bi je. Trudnoću je krila od svih, čak i od svojih prijateljica, jer nije željela dodatnu pažnju niti da joj iko daje svoju hranu", kaže Shalem.

Arhivistica Jad Vašema Sima Velkovič, koja je istraživala priču Ilane Shalem, nazvala je "nezamislivim" to što je dijete uopće rođeno u takvim uslovima.

"U martu su uslovi bili zaista užasni, bile su planine leševa. Bilo je hiljade, desetine hiljada ljudi koji su bili bolesni, skoro bez hrane u to vrijeme", kaže Velkovič.

Shalem ni danas nema objašnjenje kako je njena majka ne samo preživjela uslove u logoru, nego i rodila zdravo dijete. Majka i kćerka provele su mjesec dana u logoru Bergen-Belsen prije nego što su ih oslobodili Britanci, a potom dvije godine u obližnjem logoru za raseljene osobe.

Nakon toga sele u Izrael, gdje su roditelji njenog oca otišli još prije rata. Majka je godinama gajila nadu da je Ilanin otac ipak preživio. Nikada se nije ponovo udala niti imala još djece.

U mjesecima neposredno nakon rata, beba Ilana bila je neprestano u centru pažnje, kao jedno od rijetke djece u izbjegličkom logoru.

"Zapravo, bila sam svačije dijete, jer je za njih to bio nekakav znak života. Mnoge, mnoge žene su se tamo brinule o meni, jer su bile vrlo uzbuđene što mogu biti uz jednu malu bebu", kaže Shalem.

Fotografije iz tog perioda prikazuju nasmijanu bebu Ilanu okruženu mnoštvom odraslih. Majčine prijateljice su je nazivale "novom sjemenkom" i zrakom nade u mračnom vremenu, priča Shalem.

Ne zna ni za jedno drugo dijete rođeno u koncentracionom logoru Bergen-Belsen koje je preživjelo. Jad Vašem, izraelski muzej i istraživački centar posvećen Holokaustu, dokumentovao je više od 2.000 beba rođenih u izbjegličkom logoru Bergen-Belsen nakon oslobađanja, između 1945. i 1950. Muzej u Bergen-Belsenu uspio je pronaći zvaničnu dokumentaciju o rođenju Ilane, uključujući i tačan sat u kojem je rođena, a ti podaci se danas čuvaju u Jad Vašemu.

Shalem, koja je studirala socijalni rad, počela je postavljati pitanja majci dok je bila na univerzitetu 1960-ih godina, u vrijeme kada je u izraelskom društvu još uvijek bilo tabu zadirati u iskustva preživjelih.

"Danas znamo da, kako bismo obradili traumu, o njoj moramo govoriti. Ti ljudi nisu željeli da pričaju o tome", kaže Shalem.

Ukazuje i na to da su mnogi preživjeli napad Hamasa na južni Izrael od 7. oktobra 2023. vrlo brzo počeli javno govoriti o onome što se desilo.

Ali, poslije Holokausta, posebno u Izraelu, situacija je bila drugačija. Mnogi preživjeli pokušavali su zaboraviti kroz šta su prošli. Ilanina majka se često susretala s nevjericom kada bi ispričala da je rodila u koncentracionom logoru, pa je vremenom gotovo prestala govoriti o tome. Ponekad bi o svemu razgovarala s drugim preživjelim prijateljima, ali rijetko sa strancima, kaže Shalem.

Shalem nikada ranije javno nije ispričala priču svoje majke, koja je umrla 1991. u 71. godini. Prošle godine završila je genealogijski kurs u Jad Vašemu i tada je postala svjesnija koliko je malo ljudi još živo da svjedoči o Holokaustu.

Prema podacima njujorške Konferencije o materijalnim potraživanjima Jevreja protiv Njemačke, poznate i kao Claims Conference, danas živi oko 196.600 preživjelih iz Holokausta, od čega polovina u Izraelu. Gotovo 25.000 preživjelih umrlo je prošle godine. Srednja dob im je 87 godina, što znači da je većina bila vrlo mala djeca tokom Holokausta. Shalem je među najmlađima.

Shalem, koja ima dvije kćerke, sjeća se kako je svoje trudnoće dijelila s majkom i divila se onome što je ona izdržala.

"To je bila vrlo neobična situacija, vjerovatno je bila potrebna posebna snaga da bi se uopće moglo vjerovati. Rekla je da je jedna od stvari bila ta da, da je znala da je moj otac ubijen, ne bi se toliko borila. Željela je da me on upozna", kaže Shalem.