Irska je jedina zemlja koja ima ustavnu obavezu da o tom pitanju održi referendum.
Evropska komisija je, međutim, nakon objavljivanja rezultata saopćila da ostale članice treba da nastave s ratifikacijom sporazuma, čiji je cilj da se ubrza i olakša donošenje zajedničkih odluka u EU.
Lider kampanje "NE" u Irskoj je u Dublinu saopćio da su glasači odluku o odbijanju tog dokumenta "donijeli za dobrobit svoje zemlje".
Irska je tako, kao država s manje od jedan posto ukupnog stanovništva EU-a, vjerovatno zakucala posljednji ekser u mrtvački sanduk dokumenta koji je već jednom izbjegao gotovo sigurnu smrt, navode analitičari.
Naime, 2005. godine su prijedlog evropskog ustava odbili glasači u Holandiji i Francuskoj, pa je on pretočen u današnji prijedlog Lisabonskog ugovora, s minimalnim izmjenama osnovnih reformi.
Prema informacijama dopisnika BBC-a, glasalo se "protiv" uglavnom u ruralnim sredinama i radničkim dijelovima gradova, a u područjima u kojima živi srednja klasa podrška ugovoru je bila manja nego što se očekivalo.
Prvi i nezvanični podaci o odbijanju ugovora su u petak saopćeni na osnovu informacija predstavnika političkih stranaka, koji imaju pravo da nadziru prebrojavanje glasova i da na osnovu toga stiču sliku o tome "na koju stranu vjetar puše".
Lisabonski ugovor je, inače, imao podršku svih glavnih političkih stranaka u Irskoj, koja je imala dosta koristi od svog članstva u Evropskoj uniji i samim tim je dosta proevropski nastrojena.
Međutim, protivnici ugovora su u svojim kampanjama pred referendum kao argument koristili tvrdnju da taj dokument slabi uticaj manjih zemalja, i da se Bruxellesu njime pružaju nova ovlaštenja na planu vanjske i odbrambene politike - što, kako smatraju, podriva nezavisnost Irske.
Tokom kampanje čula su se upozorenja da bi Bruxelles mogao iskoristiti svoja ovlaštenja i da, naprimjer, utiče na visinu poreza u Irskoj ili da promijeni postojeći zakon o zabrani abortusa.
Evropska komisija je međutim nakon objavljivanja rezultata saopćila da ostale članice treba da nastave s ratifikacijom reformskog ugovora.
Ratifikacije u svim ostalim članicama EU-a odvijaju se u parlamentima, i do sada je to učinilo već 17 zemalja. Potrebno je da svih 27 članica EU-a ratificira Lisabonski sporazum prije nego što on stupi na snagu.