Američka vojska kaže da je povećanje broja i američkih i iračkih vojnika, potom suradnja sa sunitskim milicijama, te prekid vatre dogovoren s najvećom šiitskom milicijom rezultiralo poboljšanjem sigurnosnog stanja u velikom dijelu Iraka.
Trideset hiljada američkih i više od stotinu hiljada iračkih vojnika dodano je sigurnosnim snagama prošle godine. Tokom posljednjih devet mjeseci, prema američkoj vojsci, nasilje je opalo za 60 posto, te se planira povlačenje većine dodatnih američkih postrojbi do jula.
Najilustrativniji primjer uspjeha je zapadna pokrajina Anbar, gdje je al-Qaida u Iraku izbačena iz onoga što je smatrala svojim najčvršćim uporištem. Pukovnik John Charlton, zapovjednik američkih snaga u Anbaru, kaže da je američka vojska angažirana s lokalnim sunitskim šeicima koji se žele osloboditi al-Qaide:
"Središnja pokrajina Anbar bila je devastirana ratna zona kad smo mi tamo stigli početkom 2007. Ramadi je bio grad s najviše nasilja po glavi stanovnika u svijetu – prosječno 30 do 35 napada dnevno! Sada se događa manje od jednog po sedmici. Ustvari, vrlo vrlo rijetko se dogodi neki napad."
No, već se vide znakovi da bi se teškom mukom zarađeni sigurnosni uspjesi mogli istopiti. U oružanim okršajima i samoubilačkim bombaškim napadima ove su godine ubijene stotine ljudi a šestomjesečni trend sve manjeg broja žrtava preokreće se opet na više. Irački i američki dužnosnici kažu da rast nasilja još nije prerastao u trend. Upozoravaju, međutim, da vlada mora hitno poboljšati javne službe i postići napredak u političkoj pomirbi kako Iračani ne bi bili motivirani da se priklone i pridruže pobunjenicima.
Irački je parlament ove godine usvojio nekoliko zakona koji se smatraju ključnima za pomirbu suparničkih sunita, šiita i Kurda. Nakon dosta prepirki, političari su izglasali opću amnestiju kao i zakon koji dozvoljava bivšim pripadnicima stranke Baath Saddama Husseina da se vrate na radna mjesta u vladinim službama.
No, političari se još uvijek prepiru oko dugo odgađanog zakona oko diobe prihoda od iračke naftne industrije. A iz perspektive života prosječnih građana još uvijek je ogroman problem nestašica – nema dovoljno struje, vode, pa ni benzina, premda je Irak treći u svijetu po naftnim rezervama. Dugo su sabotaže pobunjenika bile glavni problem iračkih naftnih postrojenja. Poboljšano sigurnosno stanje omogućilo je naftnoj industriji zamah, ali je vlada vrlo spora u trošenju prihoda. Čuju se i pritužbe da političari preusmjeravaju prihode od nafte u vlastiti džep, izvještava dopisnik Glasa Amerike.
Humanitarna situacija i dalje je sumorna. Dva miliona Iračana izbjeglo je iz zemlje od 2003., a još dva miliona je raseljeno unutar Iraka, pobjegavši pred sektaškim borbama. Glavni tajnik iračkog Crvenog polumjeseca Majim Salum kaže: "Samo u 2007. godini, uspostavili smo 37 velikih prihvatnih logora za ljude koji su bili raseljeni iz svojih područja. Dijelimo im više od dva miliona košara hrane i više od 300 hiljada paketa druge humanitarne pomoći."
Što se tiče obrazovanja i zdravstvene zaštite, nedostaje svega; nastavnici i liječnici su pobjegli pred nasiljem. Irak je još uvijek vrlo opasno mjesto za život. U najnovijem izvještaju organizacija Amnesty International kaže da su arbitrarna pritvaranja, nepoštena suđenja, pa čak i torture i ubistva i dalje uobičajene pojave u Iraku. Said Boumedouha iz te međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava, kaže: "Znamo za ljude koji su bili zatvoreni, mučeni, potom pušteni na slobodu, da bi odmah po oslobađanju bili ubijeni. To pokazuje da postoji izvjesna suradnja između pripadnika snaga sigurnosti i nekih paravojnih skupina. Mislim da je to naširoko rasprostranjeno."
U izvještaju Amnesty Internationala citira se zajednička studija Svjetske zdravstvene organizacije i iračke vlade prema kojoj je do juna 2006. u borbama bilo ubijeno više od 150 hiljada Iračana. Također se navodi da se većina Iračana pita je li im uopće bolje nakon svrgavanja Saddama Husseina. Usprkos nasilju, većina je Iračana pozdravila slobodu da glasaju, te se, unatoč bojkotu sunita, izborima 2005. godine odazvao velik broj građana. Sektaške podjele, međutim, uveliko su kočile vladu premijera Nurija al-Malikija, u kojoj šiiti čine većinu.
Novi izbori su zakazani za oktobar, a, za razliku od prethodnih, očekuje se da će većina sunita u njima sudjelovati. Ukoliko budu, to bi ojačalo legitimitet vlade, a možda i sigurnost u Iraku.
Rusi skočili iz aviona s visine od 10.500 metara, testirali novi komunikacijski sistem
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
