Hiljade muškaraca koristi šmrkove pod visokim pritiskom kako bi odvojili tone pijeska od tla u otvorenim jamama oko Kereng Pangija, na otoku Borneo, a zatim ga filtriraju u potrazi za zlatom.
Pored uništavanja okoliša, radnici riskiraju svoje zdravlje, ali i zdravlje zajednice, budući da nezakonito koriste živu pri izvlačenju zlata.
Živa može nanijeti ozbiljnu neurološku štetu, a rudari, koji godinama to rade, imaju simptome poput drhtanja i stalnog kašlja.
Situacija je opisana kao tempirana zdravstvena bomba, a pretpostavlja se da će izazvati hiljade smrti. Jakarta se nada da će nedavno potpisana UN-ova konvencija o zabrani korištenja dovesti do ograničenja dostupnosti žive rudarima te smanjiti smrtonosnu praksu. Ipak, neki vjeruju da je konvencija preslaba da bi dotakla problem koji raste zajedno sa cijenom zlata.
UN smatra da postoji 15 miliona "malih zanatskih rudara", koji rade u 70 zemalja. U Indoneziji trenutno radi oko pola miliona ovakvih rudara.
Korištenje žive u izvlačenju zlata, prema UN-u, predstavlja najveće ljudskim faktorom prouzrokovano otpuštanje ovog metala u okolinu. Porast prakse je više nego očit u Indoneziji, gdje hiljade ljudi pokušava preživjeti traženjem zlata.
Smrtnost i bolest je teško motriti, budući da veliki broj radnika pripada ilegalnim imigrantima.
Rudnici su pogubni i za okolinu, budući da uništavaju kišne šume, koje su i esencijalne za industriju. Uništenje je toliko da je jasno vidljivo i na satelitskim snimcima, a proširilo se i na zaštićena područja, poput nacionalnih parkova, domova ugroženih vrsta... Lokalni zvaničnici navode da rudari plaćaju parkovskim vlastima kako bi nesmetano kopali.
Nikakav nacionalni program zabrane korištenja žive u rudnicima nije na snazi u Indoneziji. UN-ova konvencija bi mogla pomoći ograničavanjem distribucije žive, koja se ne proizvodi u Indoneziji.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
