Ta organizacija apelira na vlasti u Kongu da oslobode između 300 i 500 dječaka, naslijeđenih kada su vlasti u Kongu prihvatile vojnike bivših pobunjeničkih komandanta u skladu s mirovnim planom.
Situacija u Kongu nije jedinstvena. Ujedinjene nacije procenjuju da 300.000 djece služe kao vojnici u pobunjeničkim i državnim vojskama širom svijeta.
Organizacija Human Rigts Watch je saopćila da je prosječan uzrast djece-vojnika između 13 i 17 godina, a ima i onih od svega 8 ili 9 godina. Većina je na silu odvedena iz svojih sela da bi služili kao vojnici, gerilci ili u pozadinskim službama u više od 50 zemalja.
U borbama rukuju oružjem, služe kao ljudski detektori mina, učestvuju u samoubilačkim misijama, kao špijuni, kuriri ili izviđači.
Aktivist za ljudska prava dece u organizaciji Human Rigts Watch Joe Becker kaže da su djeca obično poslušni vojnici jer su ranjiva i lako ih je zaplašiti.
“Često ih primoravaju na zlodjela protiv članova svojih zajednica, a ponekad i protiv članova vlastitih porodica. Djevojčice se često koriste kao žene komandanata i praktično su u seksualnom ropstvu... Prijeti im se smrću ako pokušaju pobjeći, pa ih čak primoravaju da ubijaju drugu djecu koja su pokušala bijeg”, kazao je Becker.
Studije pokazuju da takva djeca stiču psihološke ožiljke. Istraživačica Ilse Derloin je zajedno s kolegama intervjuirala više od 300 bivših dječaka-vojnika koje su oteli pripadnici ugandskoga pobunjeničkog pokreta Božija vojska otpora.
Devedeset i sedam posto ih je imalo posttraumatski stres nakon dvije godne provedene u vojsci. Derloin kaže da se njihovi problemi ogledaju u tipičnim sindromima - košmarnim snovima, nesanici i teškoćama u koncentraciji.
“Te posljedice se ne liječe s vremenom. Čak i djeca koja su se odavno vratila normalnom životu i dalje pate od posttraumatskog stresa”, kazala je Derloin, prenosi VoA.
Međunarodna zajednica se proteklih godina usredotočila na problem djece-vojnika, a Međunarodni krivični sud definira regrutaciju djece u vojsku kao ratni zločin.
Vijeće sigurnosti UN-a je osudilo takvu praksu i od 1999. godine usvojilo je šest rezolucija protiv takve prakse.
Joe Becker kaže kako bi svaka zemlja trebalo da uvede vlastite kazne protiv onih koji se bave krijumčarenjem djece-vojnika.
