Petrač i Jandrek optuženi su da su od Miroslava Matkuna, odnosno njegova poduzeća Unit-V iz Varaždinskih Toplica, 1996. željeli iznuditi milion njemačkih maraka kao iznos tobožnjeg duga u korist Petračeva poduzeća.
Petrač je od Matkuna stalno tražio isplatu, a istodobno je angažirao Jandreka i Zorana Miletića, kojem se sudi odvojeno, koji su Matkuna fizički napali ispred njegove kuće, nazivali ga i prijetili mu, te propucali automobil njegove kćeri.
Zbog stalnih prijetnja Jandreka i Miletića, koje je Petrač dopuštao, Matkun je, osjećajući se ugroženim, 11. septembra 1996. iz sredstava poduzeća Unit-V cesijom sa zagrebačkim Exportdrvom doznačio Petračevu poduzeću oko 354.000 kuna.
Kao olakotne okolnosti Jandreku su uzete u obzir neosuđivanost i sudjelovanje u Domovinskom ratu, a Petraču neosuđivanost u vrijeme počinjenja djela te dobivena odlikovanja.
Otegotnim okolnostima sud je ocijenio njihovu bezobzirnost, duljinu činjenja djela te visinu ostvarene imovinske koristi.
Petrač je nakon objave presude suca upitao je li mu savjest čista, a njegov je branitelj najavio žalbu.
Jandrek i Petrač za to su djelo u lipnju 2003. oslobođeni optužbe, no Županijski sud u Varaždinu prihvatio je žalbu Općinskoga državnog odvjetništva i predmet vratio na ponovno suđenje.
Šta predviđa zabrana TikToka u SAD-u i koje bi zemlje mogle slijediti taj primjer
