Kraj imperija
0

Hoće li Trumpova invazija na Iran postati njegov "Sueski rat"? Francuska i Velika Britanija su tada ponižene

Piše: F. H.
Dim se uzdiže iz naftnih rezervoara pored Sueckog kanala koji su pogođeni tokom početnog anglo-francuskog napada na Port Said, 5. novembra 1956. godine.
Dim se uzdiže iz naftnih rezervoara pored Sueckog kanala koji su pogođeni tokom početnog anglo-francuskog napada na Port Said, 5. novembra 1956. godine.
11.03.2026.
Velika Britanija i Francuska su "pobijedile" u Sueskom ratu 1956. godine. Uništile su egipatsko ratno zrakoplovstvo na zemlji i u roku od nekoliko sati stekle potpunu kontrolu nad nebom. Na kraju su izgubili. Napad na Iran mogao bi biti Trumpov "Suez".

Velika Britanija i Francuska su u ratu onesposobile egipatske tenkovske snage. Napad je bio profesionalno izveden i ostvario je sve neposredne vojne ciljeve.

Ipak, Sueska kriza pretvorila se u najteže poniženje od 1940. godine jer dvije sile nisu predvidjele ekonomske posljedice. Obje su se suočile s bijegom kapitala i pritiskom na svoje fiksne devizne kurseve.

U širem smislu, pogrešno su procijenile postimperijalno raspoloženje svijeta.

Donald Trump rizikuje vlastitu suesku krizu ako dopusti da se ovaj sukob oduži do kraja marta. Tržišta su možda porasla nakon što je rat proglasio "vrlo potpunim", ali Iran se i dalje bori, a Hormuški moreuz je i dalje zatvoren.

Trump je ovaj rat pokrenuo s rezervama američke nafte dovoljnim za 21 dan potrošnje. S druge strane, smatra se da Kina ima nafte dovoljno za najmanje 120 dana. Trump nema ni dovoljno ratnih brodova za zaštitu pomorskog saobraćaja.

"Ponovno pokretanje proizvodnje na poljima ovog obima bit će ogroman tehnički poduhvat", rekao je Jim Burkhard, glavni naftni analitičar u S&P Global Energy.

Arsenal dronova

Nakon više od mjesec dana, šteta na pritisku u bušotinama i cjevovodima postaje trajna.

"Po našem mišljenju, cijena od 200 dolara nije izvan mogućnosti u 2026. godini", rekao je Simon Flowers, predsjednik energetskih konsultanata Wood Mackenzie.

To bi bio horor i za gas. Société Générale navodi da fondovi već ulažu u opcije s udarnom cijenom od 200 eura po megavat-satu za septembarske futures ugovore za prirodni gas u Evropi. Isti ugovor je prije nekoliko sedmica iznosio 26 eura.

Trump je govorio o fondu od 20 milijardi dolara, koji bi podržala američka "Development Finance Corporation" , kako bi se pokrilo ratno reosiguranje za brodove u Zaljevu. To pokazuje koliko malo Bijela kuća razumije globalno pomorsko i osiguravajuće tržište.

Helima Croft, bivša analitičarka CIA-e koja sada radi u RBC Capitalu, rekla je da premještanje ogromne flote brodova zarobljenih s obje strane Hormuškog moreuza prijeti da preoptereti "cijeli zakonski limit rizika od 205 milijardi dolara" američke vladine agencije.

Dodala je da Iran i dalje ima arsenal dronova dugog dometa koji se mogu rasporediti bilo gdje, kao i "veliku zalihu malih, brzih čamaca koji mogu biti napunjeni eksplozivom za napade na brodove".

Novi i opasan zaokret je to što je Kina poslala svoj najsavremeniji brod za signalno obavještavanje Liaowang-1 u region uz pratnju razarača.

Defence Security Asia navodi da njegovi elektromagnetni senzori mogu Irancima davati trenutne podatke o američkim i izraelskim avionima, citirajući jednog stručnjaka koji ga je nazvao "plutajućim superračunarom koji obrađuje petabajte podataka kako bi mapirao nevidljivo bojno polje".

Kuwait Petroleum Corporation poručio je da samo pomorsko osiguranje nije dovoljno. Izvršni direktor Shaikh Nawaf Al Sabah rekao je da neće riskirati živote posada.

"Spremni smo proći kroz Zaljev ako možemo dobiti određeni nivo garancije za siguran prolaz od američke mornarice, ali još ne postoji plan za pomorsku pratnju. Naftni promet kroz Hormuški moreuz traje više od 80 godina i nijedan dan u tih 80 godina nije bio zatvoren za saobraćaj. Nakon osam decenija sada smo ušli u novu eru geopolitike", rekao je.

Ratni brodovi

Trump je na Truth Socialu objavio da će pomorska pratnja uskoro biti formirana. To još nije učinjeno i fizički se ne može učiniti na vrijeme da spriječi globalnu energetsku krizu dok god rat traje.

SAD trenutno imaju samo 12 ratnih brodova u regionu Zaljeva. Oni su potrebni za izvođenje napada. Za stalni protok tankera bila bi potrebna flota od najmanje 20 brodova. Misija bi zahtijevala i minolovce iz Evrope.

Ne shvatajući u potpunosti šta je učinio, Trump je razotkrio surovu činjenicu da SAD više nisu vojni hegemon punog spektra sposoban da istovremeno projektuje moć na više svjetskih ratišta. Imaju vrhunske oružane snage i tehnologiju – ali to nije isto.

Budžet za odbranu Ronalda Reagana krajem osamdesetih dostigao je 6,7 posto BDP-a. Trump sada raspolaže mornaricom koja se prepolovila i vojnim budžetom od 3,4 posto BDP-a. Proglašavanje Pentagona "ministarstvom rata" ništa ne mijenja.

Trump je rekao da je Amerika imuna na energetski šok jer je postigla dominaciju u nafti i gasu i neto je izvoznik fosilnih goriva.

"To nas zapravo ne pogađa", rekao je.

To je besmislica, navodi The Telegraph. Nafta je zamjenjiva roba i njena cijena se određuje globalno.

SAD bi mogle ponovo uvesti zabranu izvoza nafte kakvu je uveo Jimmy Carter i time djelimično prekinuti vezu s globalnim cijenama, ali i dalje moraju uvoziti ogromnih devet miliona barela dnevno, bilo u obliku naftnih derivata ili teške kisele nafte kako bi uravnotežile laganu slatku naftu iz Teksasa u svojim rafinerijama.

Amerikanci godišnje voze dvostruko više kilometara nego Zapadni Evropljani, a prosječna potrošnja goriva njihovih automobila približno je dvostruko veća. Zbog toga su četiri puta osjetljiviji na cijenu goriva. Također, po glavi stanovnika lete dvostruko više.

Prosječna cijena benzina na pumpama u SAD-u porasla je s 2,90 dolara po galonu sredinom februara na 3,50 dolara. Cijena dizela se udvostručila na 4,60 dolara. Aviogorivo je poskupjelo još više. To će samo po sebi pogoditi ekonomiju u kojoj se gube radna mjesta, dok donja polovina stanovništva već protestuje zbog "priuštivosti".

Cijene će mehanički rasti, s određenim kašnjenjem, što duže bušači u Zaljevu trpe strukturnu štetu. Niko ne zna gdje je tačka pucanja u američkoj politici, ali još jedan skok cijene nafte na 150 dolara gotovo sigurno bi uništio Trumpovu izbornu bazu. Dvije stotine dolara uništilo bi njegovo predsjedništvo.

Istina je da je energetska intenzivnost američkog i globalnog BDP-a prepolovljena od arapskog embarga 1973. godine, ali ta epizoda se uglavnom odnosila na naftu. Katarski Ras Laffan tada je bio ribarsko selo. Tekući prirodni gas nije se izvozio iz Zaljeva sve do 1996. godine.

Region tada nije proizvodio 30 posto svjetske ureje niti snabdijevao 20 posto đubriva koje koriste američki farmeri, što je sada ključno za proljetnu sjetvu. Nije činio ni osminu svjetske proizvodnje polipropilena i etilena, niti desetinu proizvodnje aluminija. Svijet je tada bio drugačiji.

Tržišta očekuju da će Trump uskoro proglasiti pobjedu, prije nego što ga preplavi šok u lancima snabdijevanja sličan onom tokom pandemije.

Ta opklada je vjerovatno tačna, ali iranska Revolucionarna garda zasad odbija da mu to olakšaju.

"Mi ćemo odrediti kraj rata", poručili su u utorak.

Pa šta će prevagnuti u sukobu unutar Trumpove ličnosti: strah od gubitka izbora na sredini mandata u SAD-u ili njegova povrijeđena sujeta i psihološka potreba da uvijek i svuda zadrži "dominaciju eskalacije"? To je pitanje od 200 dolara, piše Telegraph.

Klix.ba čitajte i u našoj aplikaciji za iOS ili Android.

Dodajte Klix.ba među omiljene izvore na Googlu
Možda vas zanima