Hoće li Iran biti posljednji rat generacije koja je "stajala uz Izrael"? Kako se mijenja odnos Amerikanaca prema Bliskom istoku

Osjećaji Amerikanaca prema Izraelu se drastično mijenjaju, a to lagano počinje i da mijenja politiku Demokratske stranke. Ipak, ove promjene nisu fokusirane samo na glasače Demokratske stranke, nego i na konzervativnije dijelove društva što govori da se radi o promjeni u samoj suštini američkog društva.

Prema posljednjoj anketi koju je proveo NBC News, više registrovanih birača vidi Izrael negativno nego što ga posmatra u pozitivnom svjetlu.

Anketa NBC-a

Kada su upitani da li njihove simpatije više pripadaju Izraelcima ili Palestincima, 40% registrovanih glasača kaže da su na strani Izraelaca, dok 39% bira Palestince. Prije više od decenije, u novembru 2013. godine, kada je NBC News postavio isto pitanje, odnos je bio 45% za Izraelce i 13% za Palestince.

I dok dvije trećine republikanaca podržava Izraelce, slično kao 2013. godine, dvije trećine demokrata sada podržava Palestince.

Podaci također pokazuju velike promjene u tome kako te grupe generalno gledaju na Izrael i palestinsku državu. Sada skoro 60% demokrata i skoro 50% nezavisnih glasača negativno gleda na Izrael, što je promjena u odnosu na novembar 2023. godine, neposredno nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra. Te promjene doprinijele su većinski negativnom mišljenju o Izraelu u posljednjoj anketi.

Najznačajnije promjene primjećene su među mladim registrovanim glasačima, pokazuje anketa.

Već su 2023. godine bili skeptični prema Izraelu, kada je 26% glasača mlađih od 35 godina gledalo na tu zemlju pozitivno, a 37% negativno. Sada, novi podaci pokazuju da skoro dvije trećine ovih glasača gleda na Izrael negativno, a 6 od 10 njih kaže da više suosjeća s Palestincima nego s Izraelcima.

Anketa Gallupa

Velika anketa koju tradicionalno provodi Gallup je pokazala da se sada 41 posto Amerikanaca više suosjeća s Palestincima, a 36 posto više suosjeća s Izraelcima. U ovim anketama od 2001. do 2018. godine simpatije Amerikanaca su bile usmjerene u korist Izraelaca s prosječnom razlikom od 43 poena.

Gledano po strankama, 65 posto demokratskih glasača daje simpatije Palestincima, a 17 posto prema Izraelcima. Kod "nezavisnih glasača" 41 posto ima simpatije prema Palestincima, a 30 posto prema Izraelcima. Kod Republikanaca i dalje je značajno veća podrška prema Izraelcima (70 posto), a 13 posto prema Palestincima. Ipak, ovdje je bitno primjetiti da su se simpatije prema Izraelcima kod Republikanaca od 2024. godine smanjile za 10 posto i da je ovo najniži nivo od 2004. godine.

Promjena kroz sve generacije

Amerikanci svih starosnih grupa u posljednjim godinama postaju sve više naklonjeni Palestincima.

Među onima od 18 do 34 godine, 53 posto kaže da više simpatizuje Palestincima, što je prvi put da većina ove dobne grupe izražava ovaj stav. Istovremeno, 23 posto mladih odraslih simpatizuje više Izraelcima, što predstavlja rekordno nizak nivo za ovu grupu.

Gledišta onih od 35 do 54 godine također su se odlučno promijenila. U 2026. godini, 46 posto kaže da više simpatizuje Palestincima, u poređenju s 28 posto koji više simpatizuju Izraelcima. To je gotovo potpuna promjena mišljenja u odnosu na 2025., kada je 45 posto više simpatizovalo Izraelcima, a 33 posto Palestincima.

Među odraslima starijim od 55 godina, 49 posto više simpatizuje Izraelcima, a 31 posto Palestincima, prvi put od 2005. da manje od polovine starijih Amerikanaca simpatizuje Izraelcima. Prednost Izraelaca od 18 poena takođe predstavlja najužu razliku u simpatijama zabilježenu u ovoj dobnoj grupi.

Podrška za rat protiv Irana

Ankete pokazuju i da se većina Amerikanaca protivi napadima na Iran. Prema anketi Reutersa/Ipsosa 27 posto podržava rat, a Fox News je objavio ankete da 50 posto podržava rat. U svakom slučaju ovo je manja podrška javnosti za rat na samom početku u odnosu na bilo koji drugi rat počevši od Drugog svjetskog rata, Korejskog rata i Iračkog rata. Podsjetimo, čak 92 posto Amerikanaca je podržavalo napad na Afganistan 2001. godine.

Istraživanje Quinnipiaca provedeno nakon sedmice rata pokazalo je da 53 posto glasača se protivi vojnoj akciji, a 40 posto podržava. Razlika je posebno naglašena po strankama.

Što se tiče odnosa između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, 44% glasača smatra da SAD previše podržavaju Izrael, dok 5% smatra da SAD ne podržavaju Izrael dovoljno, a 44% smatra da je američka podrška Izraelu odgovarajuća.

Ovo je najveći procenat glasača koji smatraju da SAD previše podržavaju Izrael otkako je Quinnipiac University prvi put postavio ovo pitanje registrovanim glasačima 2017.

Ankete pretvorene u političke stavove

Ipak, sami brojevi u anketama i dalje ne znače da će doći do nagle promjene američke politike prema Bliskom istoku ili do toga da Izrael izgubi podršku.

Čak 318 kandidata koje je podržao AIPAC (najveći izraelski lobi u SAD) pobijedilo je na izborima za Kongres 2024. godine. To znači da čak više od 70 posto trenutnog sastava Kongresa ima direktnu finansijsku ili političku poveznicu s ovom organizacijom. Za izbore 2024. godine AIPAC je potrošio čak 100 miliona dolara, a 45 miliona dolara je bilo usmjereno protiv kongresmena koji su kritikovali Izrael.

Dakle, Izrael će još dugo uživati značajnu podršku, ali postoji nekoliko jasnih pokazatelja da se političari lagano prilagođavaju novim trendovima.

Guverner Kalifornije i jedan od najmoćnijih demokrata, kojeg mnogi vide kao kandidata za predsjednika SAD-a na izborima 2028. godine Gavin Newsome je početkom marta Izrael uporedio s "aparthejd državom". Zanimljivo je i da je Newsome često isticao da nije uzimao novac od AIPAC-a očito smatrajući to bitnim naglasiti u trenutnim političkim okolnostima.

On je također kazao da bi Sjedinjene Američke Države trebale preispitati vojnu podršku Izraelu.

Axios je imao uvid u izvještaj Demokratske stranke o porazu Kamale Harris na izborima protiv Donalda Trumpa 2024. godine. Ovaj izvještaj je kako navode držan u tajnosti zbog toga što bi njegov sadržaj imao ogromne političke posljedice unutar Demokratske stranke.

Zvaničnici DNC-a su održali s propalestinskom organizacijom IMEU Policy Project gdje su aktivisti rekli da je zbog Bidenove politike prema genocidu u Gazi došlo do smanjenja podrške prema mlađim biračima i progresivnim demokratama. Axios navodi da je nezavisno potvrdio da su i zvaničnici došli do istog zaključka.

Čak je i Kamala Harris u svojim memoarima napisala da je Bidenova popularnost, a i samim time popularnost njene kampanje pretrpjela što je ona nazvala "percipiranim blanko čekom" za Benjamina Netanyahua u Gazi. Ona je čak navela da je molila Bidena da pokaže istu empatiju prema Palestincima kao prema Ukrajincima, a tvrdila je i da su njeni pokušaji da zauzme oštriji stav prema Izraelu cenzurisani od Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Konačno, dobar primjer promjene, iako se radi o "progresivnom gradu" jeste Zohran Mamdani koji je u utrci za gradonačelnika New Yorka pobijedio etablirane političare koji su se ponosili bliskim odnosima s Izraelom. S druge strane, Mamdani je vodio kampanju koja se bazirala na lokalnim problemima, ali nije krio kritiku prema Izraelu.

Iako je među konzervativnijim biračima i dalje jaka podrška prema Izraelu i ovdje je došlo do značajnih promjena koje pokazuju "promjenu klime". Naime, Tucker Carlson jedan od nezvaničnih "glasnogovornika" konzervativnog pokreta u SAD-u je postao i jako glasan odnosa prema Izraelu pitajući otvoreno zašto Washington daje tako neograničenu podršku Tel Avivu.

Zanimljiv je i primjer Carrie Prejean Boller katolkinje koja je bila dio Trumpovog savjetodavnog tijela za vjerska pitanja, a koja je otpuštena zbog iznošenja stavova protiv cionizma i kritiziranja podrške Washingtona Izraelu.

Netanyahu i stvaranje od Izraela "super Sparte"

Svijest o tome da se dešavaju promjene političke klime dešavaju govore i izjave i potezi izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

U septembru 2025. godine Netanyahu je predstavio ideju da od Izraela načini "super Spartu" na Bliskom istoku. Netanyahu je tada ukazao na političku izolaciju u koju je Izrael upadao zbog genocida u Gazi.

On je naglasio potrebu domaće vojne potrošnje i ekonomije koja će se zasnivati na "autarkiji", to jeste mogućnosti da Izrael samostalno opstaje.

U intervju za The Economist u januaru 2026. godine Netanyahu je kazao da neće tražiti potpuno obnavljanje desetogodišnjeg američkog paketa vojne pomoći, koji trenutno iznosi 3,8 milijardi dolara godišnje i treba biti ponovo pregovaran 2028. godine.

Po prvi put javno je govorio o postepenom smanjenju američke pomoći na nulu tokom deset godina. Naglasio je da će "nastaviti da se bori za podršku američkog naroda".

Ovu izjavu može se posmatrati i u kontekstu pokušaja da se približi dijelu konzervativne javnosti koja pita zašto se toliko novca daje Izraelu, ali s druge strane i svijest o tome da politika unutar SAD-a za 10 godina neće biti ista kao što je sada.

Posljednji rat generacije koja je stajala uz Izrael?

Demografske promjene i promjene u političkim stavovima pokazuju da je prosječnom američkom glasaču sve teže shvatiti zašto je primarni američki interes na Bliskom istoku politička i ekonomska podrška Izraelu.

Čak i izbor Donalda Trumpa je bio baziran na kampanji "America First" i da neće voditi nove ratove. Očigledno je da je Trump ovo obećanje prekršio pokretanjem rata protiv Irana i bez mogućnosti da objasni zašto je taj napad bio pokrenut i koji su ciljevi.

Donald Trump i trenutno vodstvo SAD-a je nastalo iz grupe ljudi čiji su glasači zaista većinski podržavali Izrael, ali promjena paradigme ubrzana izraelskim zločinima, genocidom u Gazi i shvatanjem da se ne može svaka vojna operacija opravdavati "donošenjem slobode", dok se te iste navodne slobode gaze u vlastitom dvorištu, pokazuju da će u budućim decenijama američkim političarima puno teže biti prodati teze da je Izrael "američki nacionalni interes".

Ova promjena neće biti nagla i bit će potrebne godine, ali je očito da se počela dešavati.