Govoreći na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, ruski premijer Vladimir Putin rekao je da je iznevjerio cjelokupan, postojeći bankarski sistem.
Kineski premijer Wen Jiabao rekao je da je "slijepa jurnjava za profitom" prouzrokovala najgoru ekonomsku krizu od Velike krize 1930-ih godina.
Oba lidera su rekla da su njihove zemlje teško pogođene krizom, ali da su i dobro postavljene da je prebrode. Također su upozorili da protekcionizam samo pogoršava finansijske krize te da međunarodni sistem trgovine mora da opstane.
Oko četrdeset šefova država i vlada i brojni ministri finansija iz cijelog svijeta okupili su se u švicarskom skijalištu Davosu ne bi li smislili način na koji će izvući svjetsku ekonomiju iz krize.
Dopisnici javljaju da na ovogodišnjem skupu vlada sumorna, trezvena i ozbiljna atmosfera s obzirom na dubinu ekonomske krize.
Skup se održava pod motom "preoblikovanje postkriznog svijeta".
Problem je u tome što se krizi, kako priznaje i osnivač Svjetskog ekonomskog foruma Klaus Schwab, ni izbliza ne nazire kraj.
Kenetth Rogoff, profesor ekonomije na Harvardu, slaže se s ovom ocjenom Klausa Schwaba.
"Atmosfera i jeste i nije sumorna. Čini mi se da su prošle godine svi bili u stanju šoka i da je bila prisutna veća neizvjesnost nego sada. Trenutno se svi nose sa činjenicama, analiziraju prognoze i kako da se sa njima izbore. Investitori razmišljaju gdje i kada da ulože pare. Ono što je zabrinjavajuće, međutim, jeste činjenica da niko ne zna gdje će se i kada ova kriza završiti. To da će se svijet naći u najtežoj recesiji još od kraja Drugog svetskog rata, mnogo goroj od one 70-ih i 80-ih godina, na šta nas je upozorio MMF, to smo znali. Ono što ne znamo je gdje je svemu ovome kraj", tvrdi Kenetth Rogoff.
Jedno od glavnih pitanja o kojima će raspravljati učesnici skupa bit će da li se lijek za finansijske turbulencije koje su obilježile prošlu, a ne prestaju ni u ovoj godini, treba tražiti u novom jedinstvenom regulatornom tijelu koje bi bilo svojevrsni policajac svjetskih finasijskih tržišta, prenio je BBC.
Karmen Reinhardt s Univerziteta u Merilendu smatra da o takvoj ideji vrijedi razmisliti.
"Ideja o globalnom regulatoru počiva na dva stupa: prvi je distanca - govori se o regulatoru koji ne bi bio suviše blizak i angažiran u odlukama o pozajmicama. Ako je veza suviše bliska, lako je progledati kroz prste lošoj praksi. Drugi stup je činjenica da bi regulator koji je izložen iskustvima u velikom broju zemalja bio u stanju da uoči probleme koji se iznova pojavljuju - mnogo bolje nego kada se bavi pojedinačnim slučajem, do te mjere da gubi iz vida opće trendove."
Tom Kirshmayer iz Poslovne škole u Manchesteru ne dijeli takav utisak. Iako se slaže da je zamisao o svjetskom supernadzorniku finansija načelno prihvatljiva, zagovara nešto drugačiji pristup problemu.
"Slažem se da smo suočeni s globalnom krizom i da je potreban koordinirani pokušaj da se nađe rješenje, ali mislim da je zamisao o globalnom regulatoru neizvodljiva i nerealna. Mislim da bi u prvom redu trebalo donijeti odluku o modelu bankarstva - da li ćemo se držati onog koji je vladao posljednjih deset godina, kada je riječ o porijeklu i distribuciji novca, ili treba da se vratimo modelu od prije stotinu godina, kada se bankama donosio novac, a one su davale kredite. Veza koja je tu prekinuta uvalila nas je u probleme - menadžera u banci danas je prestalo da zanima kome daje kredit, jer će taj kredit ionako biti prodat trećoj osobi."
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
