Gradovi koji ne spavaju: Zašto hiljade Španaca ne mogu zažmiriti zbog buke

Glasno pričanje i strastvene rasprave do kasno u noć, ponekad čak i uz muziku - nivo decibela na ulicama i u barovima španskih gradova često je visok, a strani turisti žustre diskusije često miješaju sa svađama.

Ljeti je još gore

Situacija je još gora tokom ljeta, jer zbog visokih temperatura stanovnici borave na terasama kafića. Osim toga, tada je sezona praznika i proslava u punom jeku - od Ivanjdanske noći do festivala svetog Fermina, uz razglasne uređaje, bučne atrakcije i vatromete.

"Imamo toliko riječi za proslave i festivale, kao što Inuiti imaju za opisivanje snijega", naglasio je Ignacio Peyró u svojoj kolumni objavljenoj u dnevniku El País.

Španski mentalitet je s jedne strane dar za ljubitelje noćnog života, ali s druge strane prava noćna mora za stanovnike koji žele spavati, ali to ne mogu zbog buke. Posebno je teško u centrima gradova, gdje se zbog buke ne može spavati s otvorenim prozorima. U starijim stanovima često nema klima uređaja.

"Ako imate lagan san, nećete zaspati", rekao je za AFP 58-godišnji frizer Toni Fernández, koji već 15 godina živi preko puta terase bara u madridskoj četvrti Chueca.

"Mislim da Portugalci imaju drugačiju kulturu, govore mnogo tiše, jer i ja primijetim da govorim preglasno kada odem u Portugal", objašnjava ovaj rođeni stanovnik Viga, grada u Galiciji na sjeverozapadu zemlje, blizu granice s Portugalom.

Međutim,u španskom društvu, gdje vlada visoka tolerancija prema buci, oni koji se žale često su optuženi za "asocijalnost i preosjetljivost", istakla je predsjednica udruženja Pravnici protiv buke, Yomara García, govoreći na kongresu o akustici u Malagi, na jugu Španije.

Pravo na odmor

"Pravo na ličnu privatnost, nepovredivost doma – ono što se kolokvijalno naziva pravom na odmor – hijerarhijski je iznad takozvanog prava na zabavu, koje ne spada u osnovna ljudska prava", dodala je García.

Sporovi oko buke, koji su se ranije uglavnom ticali barova, proširili su se i na terene za padel – izuzetno popularan reket sport sličan tenisu– koji se smatra pretjerano bučnim.

Na meti kritika su se našle i komšijske zabave, kao i koncerti na stadionima poput Santiaga Bernabeua, gdje je Real Madrid, pod pritiskom građana iz susjedstva, na neodređeno vrijeme obustavio muzičke događaje.

Na udaru su i školska igrališta u Barceloni, za koja je katalonski parlament morao usvojiti izuzeće iz zakona o buci.

Promjenu u mentalitetu pokazuje i sve veći broj udruženja građana koja posljednjih godina vode kampanje za smanjenje nivoa buke – kao što su Katalonsko udruženje protiv buke ili Građanska mreža protiv buke.

Centar tišine u Madridu, kojim upravljaju dominikanske časne sestre, zamišljen je kao utočište za one koji više ne mogu podnijeti okolnu buku. Kada je otvoren 2011. godine, ovaj prostor – koji sedmično posjeti oko 50 ljudi – bio je prava rijetkost. Danas, međutim, "postoji ogroman broj ponuda za mjesta gdje ljudi mogu biti sami, uživati u tišini i meditaciji", kazala je njegova direktorica Elena Hernández Martín.

Ipak, prema mišljenju 59-godišnje profesorice filozofije Ane Cristine Ripoll, koja redovno posjećuje ovaj centar, stav prema buci u Španiji se nije bitnije promijenio.

"Ne mislim da je svijest o tome porasla. Kada u metrou zamolim nekoga da stiša telefon jer pušta muziku (...), ponekad se naljuti", rekla je Ripoll. "Ima čak i onih koji mi kažu: 'Pa, ovo je Španija!'", dodala je.