Glasna šutanja Dragana Čovića: Zaboravio i hrvatske žrtve pa izignorisao veličanje Ratka Mladića

Sahrana Ratka Mladića u Beogradu se pretvorila u nacionalističko-fašistički igrokaz koji je poslao poruku da Srbija, ali i entitet Republika Srpska ne samo da se nisu suočili sa zločinima počinjenim u njihovo ime nego su spremni i da počinitelje zločina simbolički "kanoniziraju" i pretvore u mučenike novog srpskog nacionalizma.

Ovakve scene izazvale su ozbiljne reakcije iz Sarajeva, a Andrej Plenković iz Zagreba se hvalio da je upravo on informisao Evropsku komisiju o ponašanju Beograda. Ponašanje političara iz entiteta RS-a teško da je ikoga iznenadilo, a da ih to u bilo kojoj mjeri opravdava. I dok su se mnogi trudili da što jačim riječima osude veličanje ratnog zločinca i upozore na fašizaciju društva, predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragan Čović je šutio.

Savezništvo Dodika i Čovića je već godinama jedno od najjačih savezništava na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Čović Dodiku nije previše zamjerao ni kada je lider SNSD-a bio bjegunac pred zakonom, a njihove ideologije su se približile i u okviru stvaranja narativa oko ugroženosti kršćana u Bosni i Hercegovini, ali i političkog jačanja etničkog i smanjivanja uloge međunarodne zajednice.

"Čuvajte Republiku Srpsku" je jedna od političkih izjava Dragana Čovića koja i nakon četiri godine odjekuje političkim prostorom Bosne i Hercegovine, a nakon šutnje na državnu sahranu Ratka Mladića i veličanje zločinca može se reći da Čoviću previše ne smeta ni veličanje onih koji su zločinima omogućili da Republika Srpska postoji u svom trenutnom političkom i ideološkom obliku.

Naravno, ne treba zaboraviti da je Ratko Mladić osuđen da je bio i dio udruženog zločinačkog poduhvata čiji je glavni cilj bio trajno uklanjanje bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo.

Mladić je osuđen i za progon, istrebljenje i ubistvo, deportaciju i nečovječna djela osim Bošnjaka i bosanskih Hrvata.

Možda ne bi bili previše cinični i ako bi šutnju Čovića osim namjerom da ne ugrozi svoj politički savez opravdali njegovim istinskim stavom da je Haški tribunal politički sud, pa je prema tome i presuda zločincu Mladiću – politička.

"Mi smo očekivali da ćemo te ljude dočekati na slobodi. Svjesni smo da ovo nije sud pravde, nego politički. Ovo je zločin prema svim časnim predstavnicima HVO-a pa i svim predstavnicima hrvatskog naroda u BiH", kazao je Čović 2017. godine nakon presude hrvatskoj šestorci. Čović je imao i najbolje mišljenje o osuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku.

U svakom slučaju, smatrao sebe Čović principijelnim ili politički pragmatičnim ostaje činjenica da dok se ostatak Evrope grozio na sahranu ratnog zločinca on je ostao tih, a nekada su neizgovorene riječi puno teže od izgovorenih.