Blair će, objašnjava Guardian, objelodaniti datum svog povlačenja, ali će ključeve stana u Downing Streetu broj deset nasljedniku predati tek početkom jula, nakon što stranci ostavi nekoliko sedmica neophodnih za izbor novog lidera.
Po mišljenju satiričara Daily Telegrapha, Tony Blair je planirao da svoju političku završnicu odigra u ulozi tragičnog heroja.
Očito je, smatra novinar Daily Telegrapha, da premijer na svoje povlačenje gleda kao na pedesetodnevnu tragediju tokom koje će zahvalni narod imati priliku da kaže zbogom najvećem državniku koga je svijet ikada vidio.
U daleko ozbiljnije sročenom tekstu Guardian navodi da rezultati ankete koju je list proveo ukazuju da će Tony Blair otići s položaja praćen do neba visokim ocjenama laburističkih pristalica i nevoljnim uvažavanjem glasača ostalih stranaka.
I pored rata u Iraku i naglog pada podrške njegovoj stranci, Blair će, po Guardianu, za 60 posto svih birača i 70 posto laburisitčkih simpatizera, ostati upamćen kao snaga promjena u Britaniji, iako ne nužno onih nabolje.
Iznoseći svoj utisak o premijeru i njegovoj deceniji na vlasti, 80 posto laburističkih glasača smatra da je on bio dobar za zemlju dok isto mišljenje dijeli 44 procenta Britanaca sa pravom glasa. A to je, primjećuje Guardian, daleko bolji rejting od onoga koji, po ispitivanjima javnog mnijenja, laburisti trenutno uživaju.
Times primjećuje da će se premijer Blair od svijeta politike oprostiti velikom svjetskom turnejom zbog koje će, tokom nekoliko narednih sedmica, mahom i biti odsutan iz zemlje.
Blaira već u petak čeka susret sa novoizabranim francuskim predsjednikom Nicolom Sarkozyjem, da bi se naredne sedmice zaputio preko okeana na posljednje razgovore koje će s Georgeom Bushom voditi kao britanski predsjednik vlade. Times piše da mnogi laburistički aktivisti upravo u vašingtonskom članu spomenutog dueta vide glavnog krivca što je, zbog nepopularnosti rata u Iraku, Blairova politička karijera, po njima, prerano privedena kraju. Blaira potom u junu čekaju samit osam najrazvijenijih zemalja svijeta u Njemačkoj i briselski sastanak na vrhu Evropskog savjeta na kojem će, po pisanju Timesa, uz ostale lidere Unije pokušati da obuzda njemačku ambiciju da novim sporazumom oživi propali evropski ustav.
Daily Telegraph upozorava međutim da Tonyju Blairu prijeti ogorčeni sukob upravo sa Nicolom Sarkozyem oko ovlaštenja koja bi mogao da sadrži novi evropski ugovor.
Sarkozy bi naime, piše list, mogao da se s britanskim kolegom sukobi oko francuskih planova, za koje Pariz tvrdi da ne mogu biti predmet pregovora, po kojima bi se, u novom ugovoru Evropske unije, smanjilo pravo članica "dvadesetsedmorice" na veto, a ovlaštenja prenijela na Bruxelles. Downing Street se nadao da će novi francuski predsjednik, kao i Tony Blair, pristati na nesporni i prepravljeni ugovor koji bi zamijenio ustav Evropske unije. Bliski Sarkozyjevi saradnici su međutim upozorili i Blaira ali i njegovog najvjerovatnijeg nasljednika Gordona Browna da su dugorčni planovi za ukidanje prava veta članica EU za prijenos suvereniteta država na Evropsku uniju itekako i dalje u opticaju. I pored bliskosti stavova Blaira i Sarkozyja, prisutne su razlike oko toga šta treba da uđe a šta ne u novi evropski ugovor; Lodon, konstatuje Daili Telegraph, mora da pokaže da se ugovorom vlast ne prenosi na Bruxelles, dok se Pariz trudi da uvjeri francuske glasače da taj dokument nije "trojanski konj" za reforme slobodnog tržišta anglo-saksonskog stila.
Kolumnist Guardiana Timoty Garton Ash analizira pouke britanske svanjske politike pod Tonyjem Blairom.
Osvrćući se na Blairovu politiku liberalnog intervencionizma, Ash premijeru odaje sva priznanja za intervenciju na Kosovu kojom je, kako tvrdi, onemogućen Miloševićev genocid nad Albancima. Usto na Kosovu, tokom, kako kaže autor teksta u Guardianu, poslijeratne okupacije nije stvoren krvavi haos. Kosovo, istini za volju, nije Švicarska, ali je danas na putu da postane evropska država, dok se i srpskim i kosovskim gospodarima rata sudi u Haagu. I dok je za liberalne intervencioniste Kosovo Blairov trenutak najvećeg uspjeha, rat u Iraku je, uz sve premijerove tvrdnje da će o tome suditi historija, katastrofa kojom je upravo liberalnom intervencionizmu učinjena vrhunska protivusluga zbog koje je Britaniji pretrpjela najveću vanjskopolitičku katastrofu od Suecke krize 1956. godine.
Timoty Garton Ash stoga sa stranica Guardiana poručuje da britanski ministar finansija Gordon Brown, koji je viđen za Blairovog nasljednika, mora da izvuče pouku iz, po Ešu, tri Blairove krupne vanjskopolitičke greške.
Da nikada više ne zloupotrijebi barjak liberalnog intervencionizma i da prvo iskoristi sve miroljubive oblike te vrste intervencija. A ako i dođe do primjene vojne intervencije kao krajnjeg sredstva, ona nikako ne smije da bude fikcija obavijena tajnim obavještajnim podacima i mora se zasnivati na odgovarajućem pravnom, demokratskom i multilateralnom autoritetu.
Drugo, savjetuje Timoty Garton Ash u Guardianu, samo jaka i jedinstvena Evropa može da bude starteški partner koji je Amerikancima sada toliko potreban. A da bi se došlo do snažne Evrope, britanski premijer mora da hrabro stane na megdan neizabranim medijskim magnatima koji trenutno diktiraju britansku politiku prema Evropi, stav je autora teksta u Guardianu.
Opel predstavio novu generaciju modela Grandland, stigla i električna verzija
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
