Duga historija atentata u SAD-u: Plod djelovanja budale ili znak da je sve otišlo u Honduras

Uprkos tome što kroz modernu historiju pamtimo brojne incidente u američkoj politici, pucanj na Donalda Trumpa definitivno je najozbiljniji incident koji se dogodio decenijama unazad.

Američki predsjednici, može se reći i tradicionalno, meta su brojnih prijetećih poruka u kojima nezadovoljni pojedinci ili organizacije iskazuju nezadovoljstvo radom predsjednika.

Brojne prijetnje dobijao je godinama i bivši predsjednik Barack Obama, a čak je i u periodu njegovog mandata pucano na Bijelu kuću. Slična situacija je i sa prethodnim američkim liderima, uključujući Georgea Busha i Billa Clintona čije je ubistvo dugo godina osmišljavala i planirala Al Kaida.

Tajna služba u Sjedinjenim Američkim Državama u tom pogledu uvijek je imala posla, ali ono što izdvaja slučaj Donalda Trumpa jeste i to što je ovo bio i najbliži pokušaj ubistva američkog dužnosnika ovakvog ranga.

George Bush jeste 2005. učestvovao u incidentu u Gruziji kada je Gruzijac, rođen u porodici etničkih Armena, bacio bombu u blizini podija, ali ova naprava nije eksplodirala. Sigurnosni incidenti s predsjednicima, kako se to naziva u SAD-u, svakako jesu sastavni dio života svakog američkog lidera, ali pokušaji atentata su nešto što svemu daje mnogo ozbiljniju dimenziju od "pukih" prijetnji koje dolaze preko pisama ili drugih oblika komunikacije.

Slučaj Ronalda Reagana

Posljednji slučaj u kojem su se prijetnje atentatom zaista i ostvarile odnosi se na slučaj iz 1981. godine kada je 30. marta pucano na tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana.

Reagan se vraćao u limuzinu nakon govora koji je držao u Washingtonu, a u tom trenutku u njega je pucao John Hinckley.

Ovaj napad dogodio se samo dva mjeseca nakon što je Reagan preuzeo dužnost predsjednika SAD-a, a Hinckley je umjesto u zatvoru završio u psihijatrijskoj ustanovi s obzirom na to da je utvrđeno kako je motiv napada bio erotomanska opsesija Hinckleya glumicom Judy Foster koju je, ovim činom, želio impresionirati.

Reagan je nakon što je izašao iz bolnice nastavio svoju političku karijeru, a ankete koje su proveden tad pokazale su kako mu je popularnost nakon ovog događaja značajno porasla, a uprkos kasnijim skandalima, Reagan je uspješno vladao sve do 1989. godine.

Prije incidenta u kojem je učestvovao Reagan, pokušaji atentata na američke predsjednike ili kandidate za predsjednika bili su znatno učestaliji.

Predsjednik Gerald Ford preživio je dva pokušaja atentata u nekoliko sedmica 1975. godine.

Vjerovatno najšokantniji događaj bio je onaj u kojem je smrtno stradao John F. Kennedy koji je ubijen u atentatu u novembru 1963. godine.

Koliko je ovakav događaj bio značajan za američku historiju dovoljno govori i to da je atentat na Kennedyja osmi na listi važnih događaja u 20 stoljeću.

"Važnost atentata na Kennedyja bila je gotovo identična onoj koja je pripisana slijetanju čovjeka na Mjesec 1969. godine, a rangirana je ispred stavki poput Vijetnamskog rata, raspada SSSR-a, ekonomske depresije 30-ih i pada Berlinskog zida", navodi Gallup.

Pored ovih slučajeva, Sjedinjene Američke Države pamte još atentate na predsjednika Williama McKinleya (1901. godine), Jamesa Garfielda (1881. godine) te 16. predsjednika SAD-a Abrahama Lincolna.

Pozadina može biti ludilo, ali i radikalne političke prilike

Naravno, iza ubistava ili pokušaja ubistava političara, nužno ne mora značiti kako uvijek stoji i određena politička pozadina. U brojnim primjerima, nevezano za teorije zavjere koje su se kasnije pojavile, pokazalo se kako su ovakvi pokušaji plod razmišljanja pojedinaca koji i ne moraju imati određeni politički motiv za takav čin.

Međutim, činjenica je isto tako kako je veliki broj ovakvih incidenata povezan i sa političkim motivima u zemlji te da ih može potaknuti i određena radikalizacija političkog tijela bilo to vezano za određeno pitanje ili za generalnu klimu u državi.

Da Sjedinjene Američke Države nisu jedini primjer toga dokaz je i nedavni slučaj u Slovačkoj gdje je pokušan atentat na premijera ove zemlje Roberta Ficu. Ipak, atentatu su prethodile velike napetosti u zemlji i polarizacija društva na one koji su željeli prozapadnu vlast te one koji su se, okupljeni oko Fice, zalagali za nešto konzervativniji pristup.

Dolazak Fice na vlast sa sobom je donio i niz radikalnih odluka njegove vlade, a što je izazvalo i veliki bijes među građanima koji su se svake sedmice u velikom broju okupljali na trgovima širom Slovačke.

Politički veteran

Atentat koji bi mogao otvoriti vrata pakla: Kako je Robert Fico polarizovao slovačko društvo

Takva politička klima, uzevši u obzir i širi geopolitički kontekst, sasvim lako može dovesti i do toga da pojedinci odluče da određuju sudbinu cijele države na brutalan način - oduzimanjem života političkom neistomišljeniku. Radikalizacija koja se dogodi na političkom polju s jedne strane, nužno sa sobom povlači radikalizaciju i na drugoj strani, a to u politici svakako može imati tragične posljedice.

Ako se posmatra politička slika Sjedinjenih Američkih Država, još od ulaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću u prvom mandatu, podjela društva intenzivirala se više nego ikada prije.

Mišljenja i stavovi u Republikanskoj partiji podijeljeniji su više no ikada, Trumpove pristalice pokazale su zavidan stepen ludila tokom dešavanja na Capitolu 2021. godine, a sve se češće mogu čuti stavovi kako Demokrate, a naročito administracija i ljudi okupljeni oko aktuelnog predsjednika Joea Bidena sav svoj fokus usmjeravaju isključivo na politički ad hominem pristup.

U takvom okruženju pucanj kakav je doživio Donald Trump samo su posljedice onoga što je već odavno poznato - da je polarizacija društva otišla znatno dalje nego što bi trebalo i da je sve, kao što bi pjesma rekla, odavno otišlo u Honduras.