Dodik još jednom pokušava trgovati povlačenjem zakona, ali on više "nema karte" u rukama

"Moramo stvoriti političku zajednicu koja će uspjeti jer je to jedini način da ostvarimo našu budućnost. Ukoliko se povuku nelegalne odluke koje je nametnuo nelegalni Schmidt, koje su prouzrokovale ovu ustavnu i političku krizu, predložit ću svojim političkim partnerima da povuku neke od zakona koje smo usvojili, kako bismo pomogli u stabilizaciji situacije i radili na postizanju političkog ambijenta koji bi funkcionisao za sve njene građane", poručio je Dodik.

Iako kratka izjava u njoj postoji više nelogičnosti i pokazatelja da se radi o političkim improvizacijama bivšeg predsjednika RS-a kojem je zabranjeno obavljanje javnih funkcija.

Prva nelogičnost je zašto bi tražio da Schmidt povlači zakone ukoliko je nelegalan, a ako je nelegalan onda njegove odluke pravno ne bi postojale. Samo traženje povlačenja Schmidtovih odluka i mogućnost davanja "ustupaka" je u suštini priznavanje moći. Ipak, ovo nije nešto novo jer je Dodik osim u retorici u svemu priznao Schmidta.

Druga nelogičnost je Dodikova ponuda da povuče "neke od zakona" koji su usvojeni. Teško je nabrojati sve odluke i zakone koje je Narodna skupština Republike Srpske donijela, a koje su poslije pomnožene s nulom upravo od Dodika i njegove klike. Ako govorimo o zakonu o zabrani djelovanja Suda, Tužilaštva Bosne i Hercegovine ili SIPA-e na prostoru Republike Srpske, oni ni de iure, ni de facto Dodik nema nikakve karte u rukama.

Naime, de iure ovi zakoni su već suspendovani odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, a de facto zakoni se ne primjenjuju jer službenici koji dolaze iz RS-a rade svoj posao dok i ove institucije djeluju na prostoru ovog entiteta. To da se zakoni ne primjenjuje ništa bolje ne pokazuje nego vraćanje Darka Ćuluma na poziciju direktora SIPA-e.

Dodik u svojim rukama nema više ni mogućnost prijetnje kao dok se nalazio pod potjernicom zbog sumnje na napad na ustavni poredak. Pojavljivanje u Sudu BiH je pokazalo da Dodik nema namjeru ni hrabrosti eskalacije, tako da mu ni ta prijetnja ne drži vodu.

Očito je da je u Dodikovoj strategiji usvajanje zakona u NSRS bilo čisto čip koji je trebao da iskoristi za pregovore i traženje ustupaka. To potvrđuje i ponuda koju je Nenad Stevandić dao još u martu da je spreman povući zakone koje je donijela NSRS, ako to učini Schmidt.

Ponašanje Dodika se poklapa i sa poznatih pet faza kroz koje se prolazi u tuzi. Prema toj podijeli nakon faze poricanja i bijesa, Dodik je sada u fazi pregovaranja, a onda su mu ostale još samo depresija i pomirenje.

Ono što je problem za Dodika jeste da su kockarskim rječnikom njegovi čipovi izgubili vrijednost i da on sada ne može ponuditi ništa novo. Sve je što je imao je ili već ponudio ili je zbog njegovih poteza izgubilo vrijednost. Jednostavno, Dodik je ovaj put za stolom ostao jednu ruku viška.