Desetine hiljada mrtvih: Da li je savezničko bombardovanje Dresdena bilo ratni zločin
Kao glavno središte željezničke i cestovne mreže nacističke Njemačke, uništenje Dresdena imalo je za cilj preplaviti njemačke vlasti i službe i zakrčiti sve prometne rute gomilama izbjeglica. Saveznički napad uslijedio je manje od mjesec dana nakon što je oko 19.000 američkih vojnika stradalo u posljednjoj njemačkoj ofanzivi u bitci kod Bulgea i tri sedmice nakon sumornog otkrića zločina koje su počinile nacističke snage u Auschwitzu .
Kampanja terora
U nastojanju da se prisili na predaju, bombardovanje Dresdena je imalo za cilj terorizirati civilno stanovništvo na lokalnoj i nacionalnoj razini. Sigurno je imalo takav učinak.
Avion Blind Illuminator britanske bombarderske komande zasuo je grad eksplozivom i zapaljivim oružjem. Zatim su se ostali avioni spustili nisko kako bi označili ciljeve. Uslijedio je glavni napadni raspored: preko 500 teških bombardera "Lancaster" natovarenih eksplozivom i zapaljivim oružjem. Zračne snage SAD-a su napale sljedeći dan s još 400 tona bombi i pokrenula još jedan napad s 210 bombardera 15. februara.
Budući da je njemački Luftwaffe bio uništen, a protuzračna odbrana u rasulu, Kraljevsko ratno zrakoplovstvo izgubilo je samo šest aviona. Međutim, na tlu su se hiljade malih požara spojile u snažnu vatrenu oluju koja je stvorila tako snažne vjetrove da je u svoj plamen usisala kisik, gorivo i ljude.
"Oni koji nisu naučili kako plakati naučit će to nakon razaranja Dresdena", žalio se dobitnik Nobelove nagrade i pruski dramaturg Gerhart Hauptmann.
Hiljade mrtvih u bombardovanju
Kako bi spriječio desničarske ideologe u iskorištavanju raširenih nagađanja o broju mrtvih, grad Dresden je 2004. godine osnovao historjsko povjerenstvo za izradu preciznijih podataka uz pomoć historjiskih, vojnih, forenzičkih i arheoloških istraživanja. Godine 2010. objavljena je procjena od 22.700 do 25.000 mrtvih.
Koliko god toliki broj mrtvih bio šokantan, nije se isticao u ratnoj historiji "strateškog bombardovanja" gradova. Većina njemačkih gradova sravnjena je s zemljom do 1945. godine, a mnogi su ostavili više proporcionalne stope smrtnosti i razaranja. Bombardovanje Hamburga u julu 1943. godine izazvalo je prvu veliku vatrenu oluju i ubilo više od 30.000 civila. I dok je njemački Blitz nad Engleskom postao tema mnogih knjiga i filmova, napadi Luftwaffena na istočnoeuropske gradove kao što su Beograd (više od 17 000 mrtvih) ili Varšava (do 25 000 mrtvih) bili su daleko smrtonosniji.
Dodijeljeni ekipi za sanitarno čišćenje nakon bombardovanja, ratni zarobljenici su kopali po skloništima i podrumima koji su izgledali kao da su svi istovremeno imali srčani udar. Ljudi su ostali da sjede na svojim stolicama, mrtvi jer je vatrena oluja uskratila kisik.
Nestanak "Firence na Elbi"
Promatrači su rano primijetili da bombardovane Dresdena nije značilo samo smrt civila, već i uništenje središta evropske kulture i baroknog sjaja. Od vladavine Augusta Snažnog (1670.-1733.), "njemačka Firenca" na Elbi, bila je dom poznatih zbirki umjetnina, zbirka porculana, grafika, naučnih instrumenata i nakita.
Mnogi su Nijemci uočili posebnu nepravdu u kasnom bombardovanja Dresdena u februaru 1945. godine, što je mišljenje koje je u poslijeratnim godinama dobilo određeni i međunarodni značaj. Dresden je u zimu 1945. bio gusto napučen grad, pun izbjeglica koje su bježale od nadiruće Crvene armije. Za većinu njih, kraj rata izgledao je blizu i neizbježan, a sveobuhvatni napad nepotreban.
Saveznički stratezi, međutim, bojali su se da će dopustiti Wehrmachtu da se pregrupiše u okvirima njemačke granice ako popuste njihov pritisak. Samo američka vojska pretrpjela je gotovo 140.000 gubitaka od decembra do januara 1945. godine i 27 000 samo u sedmici prije bomardovanja Dresdena što su bili najteži gubici u ratu zapadnih saveznika protiv Hitlera.
Bombaški napad u Dresdenu bio je dio kampanje terora koja je izvršila razorne napade na civile i kulturna mjesta, u ratu u kojem je takva taktika bila naširoko primjenjivana. Manje od tri mjeseca kasnije, osam dana nakon što je Adolf Hitler počinio samoubojstvo u svom podzemnom bunkeru, njemačka vrhovna komanda potpisalao je bezuslovnu kapitulaciju i predaju svih njemačkih snaga.
