List navodi da je Kina nakon katastrofalnog potresa omogućila nesmetan pristup stranim novinarima i međunarodni humanitarnim radnicima i čak dozvolila slijetanje japanskih vojnih aviona s humanitarnom pomoći.
Ako se na to doda i nedavna obnova kontakata s vlastima Tajvana, moglo bi se zaključiti da je u Pekingu u posljednje vrijeme došlo do velikih promjena.
Ali ne treba zaboraviti, naglašava list, da usprkos "kozmetičkim korekcijama" na površini, dugoročni politički ciljevi kineskih vlasti ostaju isti: povratak Tajvana pod kinesko okrilje i gušenje otpora na Tibetu.
Dnevnik Financial Times, međutim, ne dijeli ovakav stav.
List ocjenjuje da je za kineskog premijera i komunističke vlasti potres bio odlična prilika da pokažu svoju drugu, humaniju stranu, i obnove odnose sa azijskim susjedima, prije svega s Japanom, na način koji bi prije samo nekoliko sedmica bio potpuno nezamisliv.
Za svjetsku silu koja stremi tome da bude na ravnoj nozi sa zapadnim zemljama, a Kina sebe sada tako doživljava, potres u Sečuanu je, kako to samo prirodne katastrofe znaju učiniti, ubrzao pojedine procese, piše ovaj list.
Najvažniji među njima su, ocjenjuje se, preporod kineskog građanskog društva i preispitivanje uloge Komunističke partije u njemu. Kineska tragedija, koliko god velika, sa sobom će na kraju možda ipak donijeti i nečega dobrog, zaključuje Financial Times.