Da li njemačka tačnost izumire: Nešto ne štima između dva podatka

Tačnost je osobina koju mnogi ljudi smatraju vrlo vrijednom. Njome se pokazuje poštovanje prema drugim ljudima. Smatra se i pokazateljem dobrog vaspitanja. Ona je decenijama važila kao jedna od njemačkih vrlina, ali to očito više nije tako.

Prije 25 godina, tadašnji šef Njemačkih željeznica (Deutsche Bahn - DB) hvalio se da vozovi u ovoj zemlji saobraćaju s tačnošću od 90 posto i da nema evropske zemlje koja to može postići. Danas, kada šefica Željeznice Evelyn Palla kaže da bi u novoj godini bar 60 posto vozova trebalo saobraćati tačno na vrijeme, to već izgleda kao ambiciozno postavljen cilj, a do kraja 2029., stopa tačnosti bi trebala biti 70 posto.

Reprezentativna anketa agencije JuGov, koju je naručila njemačka novinska agencija Dpa, pokazala je da 78 posto odraslih Nijemaca smatra da je tačnost tipično njemačka osobina. Poređenja radi, njih 89 posto smatra da je birokratija tipično njemačka - to se nije promijenilo u odnosu na 2017., kada su oba pojma još bila jednako vrednovana s 90 posto.

Skoro svi odrasli u Njemačkoj smatraju sebe tačnim

Više od 90 posto građana smatra sebe tačnim. Ta autopercepcija, međutim, nije ista u svim starosnim grupama. Među starijima od 29 godina tačnim se smatra više od 90 posto ispitanika, što je velika razlika u odnosu na starosnu grupu između 18 i 28 godina u kojoj tačnim sebe smatra njih 81 posto.

To je još uvijek visok postotak i svakako ne znači da tačnost "izumire", ali je jasno da nema više svoju nekadašnju auru. To se vidi iz reakcije ispitanika na tvrdnju da je u Njemačkoj tačnost manje rasprostranjena nego ranije. S njom je saglasno 70 posto ispitanih. I tu prosjek "vade" stariji od 80 godina (saglasno više od 80 posto) dok je među ispitanicima između 18 i 28 godina taj udio bitno manji - 62 posto.

Većina ispitanih se ljuti kada su drugi ljudi netačni, a ova najmlađa grupa ispitanika je i tu najtolerantnija - gotovo 70 posto njih se često ili povremeno ljuti zbog tuđe netačnosti. Među starijima je taj udio uvijek veći od 80 posto.

No, ako se toliko mnogo njih ljuti zbog netačnosti drugih, a gotovo svi sebe smatraju tačnim, onda tu nešto ne štima.

"U mnogim oblastima postoji optimizam poput ovog s vremenom, gdje ljudi vrlo lako precjenjuju sebe i smatraju stvari boljim nego što jesu", izjavio je Mark Vitman, neuropsiholog i istraživač vremena sa Instituta za granična područja psihologije i psihohigijene (IGPP) iz Freiburga.

Slično tome je i precjenjivanje sopstvenih vozačkih sposobnosti.

"Velika većina smatra da vozi natprosječno dobro, što statistički nije moguće - većina vozi prosječno, što po sebi nije ništa loše", dodaje Vitman.

Netačnost je loša poruka osobi koja čeka

"Ljudi vode računa o vremenu ili više vode računa o onome što se događa oko njih. U pitanju je pažnja koju posvećujemo stvarima", kazao je Vitman, inače autor knjige "Vrijeme koje osjećamo: mala psihologija doživljaja vremena".

Onaj ko se udubio u predivan razgovor, na primjer, može da uništi tu ljepotu stalnim gledanjem na sat zbog toga što hoće da stigne na vrijeme na jedan kasniji sastanak.

"Ta osoba jeste tačna, ali nije tako prisutna u razgovoru. Pritom je važno da budemo lijepo posvećeni onome što trenutno radimo, da to lijepo teče", istakao je Vitman.

Vitman objašnjava da se tačnost različito procjenjuje na poslovnom i privatnom planu. Mi iz tačnosti, ne uvijek svjesno, izvlačimo i zaključke o motivima ljudi oko nas. Da li im je nešto važno ili nije?

"Neko ko nije tako tačan u privatnom životu, bit će tačan kada bude išao na razgovor o zaposlenju ili će bar nastojati da bude tačan. Očekuje se i da zaposleni dođe kod šefa tačno na vrijeme dok šef ne mora da bude tako tačan i može da najprije završi telefonski razgovor. To pokazuje hijerarhizaciju kada je riječ o ovoj temi", ukazao je Vitman.

U privatnom okruženju, kada se u zakazano vrijeme čeka da dođe prijatelj ili prijateljica koja kasni, sve ima i emocionalnu komponentu. Prema Vitmanovim riječima, to može da povrijedi nekoga i mnogi se ljute jer se osjećaju lično zapostavljenim - osoba osjeća da je ne smatraju tako važnom, prenosi Deutsche Welle.