Da li je haos sa moćnim gospodarima rata budućnost koja čeka Rusiju?

Osnivač Wagnera Jevgenij Prigožin pokrenuo je u subotu verbalni napad na druge ruske privatne vojne kompanije koje je Kremlj rasporedio u Ukrajini, ističući širenje ruskih plaćeničkih skupina, posebno onih povezanih s oligarsima i političkim vođama.

Ukrajinsko vladino tijelo Nacionalni centar otpora opisalo je ove skupine 13. februara kao "neofeudalne" -- privatne vojske izvan službenih ruskih struktura, koje su suparnice službenoj vojsci i više su lojalne svojim pokroviteljima nego ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

Ove PMC-e imaju "ne samo tešku opremu i artiljeriju, nego čak i avijaciju", primijetio je Nacionalni centar otpora.

Plaćenici i PMC-i nisu nova pojava, ali usklađivanje vojne i političke moći u tim privatnim kompanijama čini njihove vođe sličnijima gospodarima rata nego plaćenicima.

Kako se sve više privatnih vojnih skupina koje su osnovali oligarsi, kompanije i političari natječu s Ministarstvom odbrane, ruski "gospodari rata" mogu biti češći igrač na ruskom političkom polju.

PMC su postali korisni Rusiji tokom tekuće kampanje protiv Ukrajine. Nacionalni centar otpora rekao je početkom marta da PMC-i dopuštaju Putinu da izbjegne provođenje opće mobilizacije. Putin je u septembru najavio "djelomičnu mobilizaciju", što je stanovništvo loše prihvatilo, a ruski lider je obećao da neće provoditi dodatne pozive.

Ministarstvo odbrane Velike Britanije reklo je četvrtog aprila da Putin vjerovatno vjeruje da građani bolje toleriraju gubitke plaćenika nego obične vojne smrti. Kremlj također vjerojatno smatra PMC izoliranima od neučinkovitosti ruske vojske i da su njegove trupe "manje ograničene ograničenim razinama plaća", reklo je britansko ministarstvo.

Wagner je postao međunarodno zloglasan akter u rusko-ukrajinskom ratu, igrajući ključnu ulogu od invazije 24. februara. Njegov uspjeh također služi kao obrazac za druge koji teže moći.

Je li osnivač Wagnera u silaznoj spirali?

Prigožin, kao oligarh, finansijska je sila u raznim industrijama poput ugostiteljstva i restorana. Često ga se opisuje kao bliskog Putinu, koji mu daje određenu političku moć, i naravno, preko svoje grupe plaćenika, ima vlastitu vojsku.

U višestrukim angažmanima, posljednji u Bahmutu, Wagneru su zapadne obavještajne službe pripisale odgovornog za ruske pobjede. Wagnerovi uspjesi dio su onoga što je stvorilo sukob između grupe i ruskog ministarstva odbrane.

Prigožin je javno napao ministra odbrane Sergeja Shoigua zbog, kako je opisao, njegovog nesposobnog zapovijedanja kampanjom u Ukrajini i optužio ga je da pripisuje zasluge za Wagnerova postignuća -- povremeno je navodno naredio plaćenicima da se povuku kako bi vojska već mogla zauzeti gradove oslabljene Wagnerovim jurišima.

Oligarh je optužio Ministarstvo dobrane da sabotira njegove ljude uskraćivanjem municije. Dok je Wagner nekoć bio u mogućnosti nadoknaditi gubitke u ljudstvu novačenjem osuđenika u zamjenu za pomilovanja, ministarstva odbrane Velike Britanije i Ukrajine procijenila su da je plaćeničkoj skupini ta privilegija opozvana.

Prigožin je izgubio velik dio svog društvenog kapitala u Kremlju i tvrdi da su ruske vrhuške nastojale uništiti Wagnera. Institut za proučavanje rata (ISW) procijenio je da je Prigožin u posljednjih nekoliko sedmica povratio neki ugled poboljšavši veze s ruskim liderima.

Ministarstvo odbrane Velike Britanije procijenilo je četvrtog da Rusija nastoji sponzorirati i razviti druge PMC-ove kako bi zamijenili Wagnera kao prethodnicu invazije.

"Rusko vojno vodstvo vjerojatno želi zamjenski PMC nad kojim ima veću kontrolu", reklo je britansko ministarstvo obrane.

Ne manjka opcija za ruske PMC-e koji djeluju u Ukrajini, iako su daleko od vojne snage Wagnera. Jedna, PMC Redut, dugogodišnja je PMC za koju se tvrdi da je u vlasništvu oligarha Genadija Timčenka, piše The Guardian.

Drugi su stvoreni nedavno, kao odgovor na Wagnerov uspjeh. Prema ukrajinskim medijima i vladi, Shoigu je navodno stvorio svoju PMC, Patriot, kako bi se natjecao s Wagnerom.

PMC Potok i PMC Alexander Nevsky financira Gazprom, državna plinska kompanija, ustvrdio je Prigožin u subotu. Ukrajinski nacionalni centar otpora rekao je da Gazprom sredinom februarastvara vlastite snage. Prigožin je u subotu tvrdio da je Potok podređen Redutu, koji je pak povezan s ruskim Ministarstvom odbrane.

U vječno zapetljanoj mreži odanosti, bivši čelnik Wagnera stvorio je PMC Convoy u novembru, izvijestila je Meduza krajem marta.

Nacionalni centar otpora optužio je ruskog poduzetnika Konstantina Malofejeva da je stvorio vlastitu postrojbu sličnu Wagneru, "Uniju dobrovoljaca Donbasa".

Konkurenti se naziru na Wagnerovom horizontu

U februaru je Reuters izvijestio da je čečenski lider Ramzan Kadyrov rekao da također planira stvoriti vlastitu jedinicu sličnu Wagneru. Kadirov je Putinov saveznik, ali je također kritizirao Shoiga i radio zajedno s Prigožinom.

"Kad završim svoju službu državi, ozbiljno se planiram natjecati s našim dragim bratom Jevgenijem Prigožinom i stvoriti privatnu vojnu kompaniju. Mislim da će sve uspjeti", rekao je Kadirov.

Kadirovljevi borci iz Čečenske Republike također su bili ključne snage na početku rata, iako je Kadirov od tada izgubio svoju političku važnost. Nacionalni centar otpora tvrdio je početkom ožujka da je Kadirov počeo regrutirati borce iz separatističkih snaga u Donjecku.

Prigožin je manje skupine plaćenika označio kao mikro-PMCS, te je ustvrdio da ne uspijevaju održati svoje položaje i nemaju odgovarajuću opremu. ISW je u ponedjeljak primijetio da je Prigožin "kritizirao opću proliferaciju takvih PMC-a, što vjerovatno sugerira da Prigožin te nove subjekte vidi kao Wagnerovu konkurenciju."

Ukrajinski nacionalni centar otpora optužio je Prigožina za političke ambicije, uključujući kontrolu nad Ministarstvom odbrane. U onome što je vjerovatno pretjerivanje, vladino tijelo opisalo je Prigožina kao pozicioniranog u "feudalnom ratu za Putinovo nasljeđe".

Centar je u februaru saopćio kako stvaranje tih skupina predstavlja eroziju državnog monopola na nasilje . Doista, u situacijama u kojima država nije jedini subjekt s legitimnom upotrebom sile, često se nađe u izravnom oružanom sukobu sa suparničkim skupinama lojalnim istaknutim pojedincima. To se nedavno može vidjeti između sudanskih gospodara rata koji kontroliraju različite državne milicije.

Ruska vojska je samo u političkim sukobima s PMC-ima, a špekulativno je i možda predaleko, kako Nacionalni centar otpora predviđa, da će doći do građanskog rata između ovih ruskih gospodara rata. Međutim, ne može se poreći da PMC iza kojih stoje kompanije, oligarsi i pojedinačni političari postaju glavni igrači u ruskim vanjskim poslovima. Moguće je da će njihove uloge rasti i na domaćem planu, piše Jerusalem Post.