Da li je Evropska unija zakazala s vakcinacijom protiv koronavirusa

Evropska komisija je prošle godine sklopila ugovor za isporuku gotovo dvije milijarde doza vakcine - dakle gotovo četiri komada za svakog od oko 450 miliona građana 27 članica Evropske unije. Ugovori su potpisani sa šest proizvođača vakcine: BioNTech/Pfizer, Moderna, AstraZeneca, Curevac, Johnson & Johnson i Sanofi za različit broj doza od svakog proizvođača, piše DW.

Glasnogovornik Evropske komisije Stefan De Keersmaecker, u trenutku potpisivanja ugovora vakcina još nije niti postojala i niko nije znao reći, koji proizvođač će prvi - i hoće li uopće uspjeti stvoriti preparat. Prva dozvola Evropske agencije za lijekove (EMA) je izdana za vakcinu tvrtki BioNTech/Pfizer, 6. decembra je preporučila i vakcinu tvrtke Moderna.

Izvorno je od te dvije kompanije naručeno "samo" 200 miliona doza od BioNTecha i 80 miliona od američke kompanije Moderna zato jer je kod njih riječ o novoj tehnologiji i veoma visokoj cijeni doza vakcina da bi bilo pametno naručivati tek "za svaki slučaj". Povrh toga je i problem čuvanje tih doza vakcina: Preparat BioNTecha se mora držati na temperaturi od -70 stepeni Celzijusa.

Ipak, njemački političar i stručnjak za zdravstvo Karl Lauterbach je nedavno i u toj politici prvih narudžbi optužio EK da je ipak slijedio i neka druga načela od zdravstvenih i pitanja troškova: "Da je Moderna na primjer bila francuska kompanija, sasvim sigurno bi bilo naručeno više vakcina."

Bilo kako bilo, već po objavi uspjeha u pronalasku vakcina EK je zimus odmah naručila dodatne količine, još 100 miliona doza od BioNTech/Pfizera i još 80 miliona od Moderne, to je bila opcija dogovorena već u prvom ugovoru. Glasnogovornik EK je potvrdio i kako se već vode pregovori o isporuci još većih količina.

U drugim članicama EU-a je, ne bez zlobe primijećeno i kako je Njemačka "dobila" znatno više doza vakcine kompanije BioNTech nego ostale države. To je točno, ali zato postoji i dobar razlog: Njemačka je vlastitim novcem, dakle novcem ovdašnjih poreznih platiša - i to veoma značajnim iznosom - potpomogla razvoj te vakcine čime se kompanija obvezala i za isporuku dodatnih količina.

Da li je EK trebala već unaprijed naručiti još veće količine, od dvije milijarde doza vakcina?

Takva odluka bi se teško mogla objasniti, a sklapanje ugovora s ovako raširenim spektrom proizvođača bi se brzo mogao isplatiti kad, kao što se očekuje, za koji mjesec budu dopuštene i vakcine kompanija AstraZeneca i Curevac. Evropska komisija isto tako vodi i pregovore s američkom kompanijom Novavax o isporuci i 100 milijuna doza vakcine tog proizvođača.

Za razliku od optužbe da je EU naručila premalo doza, ima nešto istine u optužbama nevladinih humanitarnih udruženja kako je bogata Evropa naručila goleme količine, što znači i da će siromašnije zemlje svijeta doći na red mnogo kasnije.

Provodi li se u Evropskoj uniji vakcinaciju previše sporo?

Tu nema većih rasprava: to je tačno. Nakon priča o početku masovne vakcinacije već prije proteklog Božića, polako se počelo tek 27. decembra, u nekim članicama još sporije nego u drugima. Obzirom na visok broj novozaraženih, tu je kritika potpuno na mjestu.

Ali problem nisu količine koje su naručene, nego količine koje su proizvođači uopće u stanju isporučiti, objašnjava njemački ministar zdravstva Jens Spahn:

"Činjenica da moramo određivati prioritete nema veze s naručenim količinama, nego s proizvodnim kapacitetima tih farmaceutskih kompanija."

Tu se već radi punom parom: U Njemačkoj će u dogledno vrijeme proizvodnja BioNTechovog preparata početi i u novom pogonu u Marburgu, a i glasnogovornik EK-a kaže kako je Bruxelles odvojio značajne iznose za povećanje proizvodnih kapaciteta.

A razloga za tu sporost svakako ima još. U mnogim članicama je problem i nedostatak ljudi koji bi organizirali i provodili vakcinaciju, ali i kompliciran postupak u određivanju termina. Jer tu svaka članica ima i svojih "specijaliteta": Na primjer u Francuskoj pljušte međusobne optužbe zbog "fijaska" u što se pretvorio početak vakcinacije, ali tamo je i problem ljekarska praksa u vakcinisanju.

Francuski ljekari su obavezni baš svakome u privatnom razgovoru objasniti prednosti i moguće mane vakcinacije, a onda im još i dati nekoliko dana "za razmišljanje". Tek onda svaki građanin može vlastitom rukom potpisati odobrenje da bude vakcinisan, da bi se nakon svega toga uopće počelo razmišljati kad i gdje će biti vakcinisati.

I Nizozemska se "istakla" kao jedna od posljednjih članica gdje je počelo vakcinisanje, tek 6. januara, ali tamo se pokazao i problem same logistike isporuke. Naime, u skladištu na istoku Nizozemske već danima stoji oko 175.000 doza vakcina proizvođača BioNTech/Pfizer, ali trebalo je naći načina kako da ih se dovede do građana i da stalno ostanu na traženoj temperaturi od -70 stepeni.

S druge strane, kad je Nizozemska tek počela s vakcinisanjem, u Njemačkoj je vakcinisano već oko 367.000 osoba i pored toga, također, pljušte kritike.

Nije ni čudo. U ovoj zemlji pak u hladnjačama skladišta stoji oko 1,3 miliona doza koje su isporučene i glasnogovornik njemačke vlade Steffen Seibert jedino može priznati kako "trenutno još ne teče sve optimalno na svim mjestima" u organizacijskom lancu vakcinacije građana.

Opet ta birokratija EU-a! Amerikanci i Britanci su počeli prije s vakcinisanjem!

To je prigovor koji je doduše točan, ali je neopravdan jer se tu ne uzima u obzir jedan veoma bitan faktor. Britanci su počeli s vakcinisanjem 8. decembra najprije preparatom BioNTech/Pfizer, a Amerikanci 14. decembra. U EU-u je to počelo "tek" dvije sedmice nakon Amerikanaca.

Ali te dvije sedmice su veoma važne. London i Washington su vakcini dali dozvolu u slučaju nužde, Evropska unija je postupak dozvole provela po hitnom postupku, ali ona je još sve detaljno provjerila prije nego što je dozvola izdana.

Kakvo je to sitničarenje u razlici između "nužne" i "hitne"?

Kad neka država dopusti preparat u "slučaju nužde" to znači i da ta država preuzima svaku odgovornost za moguće posljedice.

Evropska unija je od početka odlučila kako će vakcinu dati, manje ili više "normalnu" dozvolu iz dva razloga: Prvi je što tako svaku odgovornost onda snosi farmaceutska kompanija koja je nadležno tijelo željela uvjeriti u djelotvornost i bezopasnost preparata, a drugi je što je EU nastupila kao kolektivni kupac za sve članice. I zato ima dobrih razloga: kao predstavnik 450 miliona mušterija je već i u ugovorima o narudžbi Evropska unija dobila mnogo povoljnije uvjete, a tu je onda, kao što je više puta naglasila predsjednica EK-a Ursula von der Leyen i pitanje solidarnosti između bogatih i manje bogatih članica Unije.