Nedavni samit u Aziji na kojem su sudjelovali predsjednici Barack Obama i Hu Jintao iz Sjedinjenih Država i Kine, dvaju najvećih onečišćivača, raspršio je nade u donošenje pravno obavezujućeg teksta u Kopenhagenu, vjeruju pesimisti, a prenose agencije.
Optimisti im odgovaraju da su baš poslije tog skupa dvije zemlje iznijele konkretne, iako skromne brojke smanjenja emisija plinova s učinkom staklenika.
Svijest o ugroženu zdravlju plavog planeta ojačala je otkako je UN-ova konvencija o klimatskim promjenama donijela Protokol iz Kyota o smanjenju emisija stakleničkih plinova, koji ističe 2012.
Kopenhagen bi trebao donijeti nov dokument i uspjehu skupa nada se i glavni pregovarač UN-a za klimu Yvo de Boers, jer će samit okupiti više od 100 predsjednika ili premijera među 15.000 izaslanika iz 192 zemlje.
Pesimisti pak podsjećaju da SAD nije nikada pristupio Kyotu, piše njemačka agencija dpa.
Pošto je 2.600 naučnika za Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) zaključilo da će porast temperature za dva stepena iznad predindustrijskih nivoa ugroziti svijet, rijetki su oni koji ne vjeruju da je čovjek neodgovornim ponašanjem pridonio globalnom zatopljenju korištenjem fosilnih goriva kakvi su ugljen, nafta i plin.
Fosilna goriva izgaranjem oslobađaju ugljični dioksid (CO2), plin s učinkom staklenika koji najviše pridonosi zatopljenju i onečišćenju.
Zato je prioritet smanjiti emisije stakleničkih plinova pri čemu se najviše moraju angažirati najbogatije zemlje, ali i one u razvoju, poput Kine i Indije.
Tko će sve to platiti, postavlja se pitanje. Globalno zatopljenje najprije će pogoditi siromašne. Porast temperature izaziva porast nivoa mora i može poplaviti države-otoke u Pacifiku i niskonadmorske države poput Bangladeša, širiti pustinje po svijetu, poticati bolesti te ugroziti izvore vode.
Drugi velik izazov Kopenhagena je pitanje ko će snositi troškove i pomoći najsiromašnijima da se prilagode.
Bogati su ti koji bi trebali finansirati projekte s 10 milijardi dolara godišnje od 2010. do 2012. godine, drži Yvo de Boers, ali jesu li na to stvarno spremni, pitaju se mediji uoči skupa u danskoj prijestolnici gdje će hiljade policajaca držati red suočeni s protestima ekologa.
Najavnim tekstovima za samit u Kopenhagenu, svjetske agencije nastojale su pokriti vodeće izazove globalnog zatopljenja, a jedan od njih je demografski rast, koji je dugo vremena bio tabu tema, piše agencija AFP.
"Ograničenje demografskog rasta pridonijelo bi smanjenju emisija stakleničkih plinova", drži UN-ova zaklada za stanovništvo koja je izračunala da bi svjetsko stanovništvo, ako do 2050. dosegne osam milijardi umjesto vjerovatnijih devet, svake godine uštedjelo jednu do dvije gigatone ugljena.
Škola za ekonomiju iz Londona drži da svakih sedam američkih dolara potrošenih za planiranje porodice do 2050. može uštedjeti tonu CO2 svake godine u svijetu, dodaje AFP.
Agencija dpa na primjeru izgradnje elektrane Belo Monte u Brazilu, zemlji u kojoj se nalaze "pluća svijeta", sažima temeljnu dilemu, gospodarski razvoj ili očuvanje prirode.
Elektrana bi pružila pristojan život za 25 miliona ljudi, ali ugrozila opstanak 15 domorodačkih naroda kojima je brazilska prašuma jedini dom.
Jedan od izlaza za zatopljenje je snažniji razvoj "zelenih" energija, a takav je projekt Desertec Industrial Initative, vrijedan 400 milijardi eura, koji bi do 2050. Europi osigurao 15 posto struje (470.000 megawata) sa sunčanog Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.
Koncentrirana solarna energija skupa je u početku, ali se dugoročno isplati, kažu stručnjaci o projektu MENA (Middle East and North Africa), u okviru kojeg bi se prva elektrana počela graditi 2015.
Ugljen je jedan od najprljavijih energenata i najodgovorniji za globalno zatopljenje (40 posto), a struka i ulagači iz projekta CCS (carbon capture and storage) pokušavaju ga učiniti čistim.
Ta tehnologija, koja bi se ipak mogla realizirati tek za 20 godina, obećava ugljen bez ugljika, industrijskim procesom koji uklanja CO2 u procesu izgaranja i skladišti ga umjesto ispuštanja u atmosferu.
U međuvremenu, Kopenhagen bi trebao donijeti pravno obavezujući sporazum o očuvanju klime, a čak i ako su strahovanja oko klime pretjerana, svijet se ulaganjem obnovljivih energija priprema za budućnost u kojoj će se zalihe fosilnih goriva opasno smanjiti.
