"Budio sam se misleći da sam još uvijek u rudniku. Budio sam se vrišteći. Onda sam govorio sebi: 'Moram nekako izaći nakraj s ovim' i odlazio nazad u rudnik. Svaki dan sam ulazio dublje da prevaziđem strah. Ovih dana puno rjeđe ružno sanjam", priznao je u razgovoru za BBC Alex Vega, jedan od rudara.
Otkako je izvučen iz rudnika Vega zaboravlja stvari, ne može da se koncentriše i pati od naglih promjena raspoloženja. Prisustvovao je porođajima svoje supruge, ali se danas toga ne može sjetiti. Redovno odlazi psihijatru i meditira.
Priča o 33 čileanska rudara bila je jedna od najznačajnijih u 2010. godini. U augustu te godine urušio se rudnik u San Joseu, pri čemu su rudari ostali zatrpani u prostoriji 700 metara ispod površine zemlje. Spasioci su prvo uspjeli prokopati tanki podzemni tunel, a kad su mašine izvukli na površinu, našli su prikačenu poruku: "Dobro smo, u zaklonu smo, svih 33".
Narednih sedam sedmica rudari su preživjeli zahvaljujući hrani i vodi koji su im slali kroz uski tunel. Potom su jedan po jedan u uskoj kapsuli izvučeni na površinu. Te prizore posmatrali su milioni TV gledalaca širom svijeta.
U to vrijeme preživjelim rudarima su obećavane brojne pogodnosti, ali se u stvarnosti malo toga ostvarilo. Većina ih odlazi psihijatru, ali su mnogi od njih bez posla ili su uspjeli naći povremene ili poslove sa pola radnog vremena. Jedan se liječi u psihijatrijskoj klinici u Santiagu, glavnom gradu Čilea, dok najmanje dvojica imaju ozbiljnih problema sa alkoholom i drogom.
Od vlasnika rudnika još nikad nisu primili obećane kompenzacije
Carlos Barrios je za vrijeme nesreće imao 27 godina.
"Prve dvije godine nakon nesreće bio sam dobro", priča on. "Nisam osjećao nikakvu bol, igrao sam fudbal i imao posao, a onda se dogodio problem".
Carlos je morao na bolovanje zbog psihijatrijskog liječenja, postao je ovisan o lijekovima koje i danas uzima.
"Imam noćne more, strah me tame. Imam malenu kćerku i ne smijem leći u krevet pored nje ili supruge jer loše sanjam i počnem udarati uokolo i tući vlastito dijete", priča on.
Omar Reygadas, jedan od najstarijih rudara iz ove grupe, već skoro godinu nema posao sa punim radnim vremenom. Sada ima 59 godina i kaže da se njemu i kolegama slava obila o glavu.
"Zbog nesreće smo postali poznati, uspostavili kontakte s medijima i ljudima u vladi, zbog toga se firme boje da nam daju posao. Misle da ćemo ih prijaviti ako vidimo da nešto ne rade kako treba", kaže Omar.
Tužioci su istragu o urušavanju rudnika završili u augustu 2013. godine zaključivši da nema osnova za sudsko gonjenje vlasnika. Ova odluka je razljutila i rudare i vladu, a Laurence Golborne, čileanski ministar rudarstva u vrijeme nesreće, opisao je kao nevjerovatnu.
Istakao je da rudnik nije imao tunel za drugi izlaz, što propisuje zakon, te da dimnjak kroz koji su kasnije izvukli rudare na površinu nije imao stepenice.
Mnogi rudari još uvijek čekaju rezultate civilnih tužbi protiv vlasnika rudnika i države, nadajući se da će dobiti kompenzaciju, ali su svjesni da bi to moglo potrajati godinama.
Alex Vega kaže da je izgubio povjerenje u vladu jer nije ispunila svoja obećanja da će im pomoći, voditi brigu o njihovom zdravlju i prekvalifikovati ih. Svima su obećane penzije, ali je na kraju penzionisano samo 14 najstarijih.
Za nekoliko mjeseci u Čile će doći ekipa iz Hollywooda da snima film koji će se bazirati na svjedočenjima rudara. Navodno će u njemu glumiti Antonio Banderas, Juliette Binoche i Martin Sheen.
Producenti su rudarima obećali dio prihoda od zarade na box officeu, ali je malo vjerovatno da će to donijeti mir ovim ljudima.
Tri godine poslije 33 čileanska rudara nisu ni poznati, a ni milioneri, kao što su mnogi predviđali. U većini slučajeva to su ljudi koji se i dalje muče s traumama uslijed svega što im se dogodilo.
