Pojedini listovi to tumače kao znak da povratak britanskih vojnika iz Iraka nimalo nije blizu, a The Independent svoj urednički komentar posvećuje analizi specijalnih američko-britanskih odnosa i cijene koju su ti odnosi imali u posljednjih osam godina.
Dok većina svijeta prema Sjedinjenim Gržavama gaji tradicionalno sumnjičav odnos, Britanci su, barem u posljednjem stoljeću, prema Americi i njenim liderima bili bezrezervno otvoreni, piše Independent. To nas ne treba čuditi ako se uzmu u obzir zajednički jezik, historija i sudjelovanje u dva svjetska rata.
"Specijalni odnosi" - termin koji za okorjele diplomate s obje strane Atlantika malo znači - spomenuti su i tokom posljednje posjete predsjednika Busha Londonu.
Ako međutim postoji ijedna nepobitna Bushova zaostavština, kada je barem o Britaniji riječ, onda je to potpuno razaranje instinktivnog povjerenja koje je u ovoj zemlji vladalo prema Americi i njenim liderima, navodi list.
Iako prvi na spisku, nije posrijedi samo Irak, nastavlja Independent i podsjeća da je premijer Tony Blair, čija je odgovornost, kako navodi, stvar za sebe, izjavio pred rat u Iraku da "specijalni odnosi" imaju svoju cijenu - u krvi.
Spisku bi se mogla pridodati zatvaranja nevinih Britanaca u Guantanamu, korišćenje Britanije kao usputne stanice za avione kojima je CIA prebacivala uhapšene u mučionice, upropašćavanje mirovnih dividendi kraja hladnog rata, zbog toga što je projekt antiraketnoga odbrambenog štita, čiji bi dijelovi također trebalo da budu u Britaniji, probudio neprijateljstvo Rusije.
Danas moć Georgea Busha kao predsjednika pri kraju mandata opada iz trena u tren - ono što je za sobom ostavio polako prelazi u ruke historičara.
Britaniji preostaje da se pita kako će načinjena šteta biti popravljena - da li će stvar promijeniti predsjednik Barack Obama ili predsjednik John McCain, ostaje da se vidi.
Jedno je međutim sigurno: šta god da nosi budućnost, u Britaniji je malo onih koji su pratili odlazak aviona predsjednika Busha bez osjećaja istinskog olakšanja što je kraj ovome katastrofalnom predsjednikovanju konačno na vidiku, zaključuje Independent u uredničkom komentaru.