Braća po oružju: Zbog pomoći protiv ruske agresije mijenja se stav Ukrajinaca prema Romima
Sa gelerima ruskih bombi koji su mu ostali u ruci tokom borbi oko Mariupolja, 31-godišnji Viktor Ilčak rekao je za AFP da je "skoro umro četiri puta" tokom osmomjesečnog perioda na ratnim linijama.
Hrabrost vojnika poput Ilčaka i romskih grupa koje pomažu ukrajinskim izbjeglicama razbijaju ukorijenjene predrasude o manjini, kažu Romi u Užgorodu.
"Na frontu nije bitno da li si Rom ili ne, smatrali smo se braćom", rekao je otac četvoro dece.
"Mnogi su se pitali da li Romi koji ne znaju da čitaju i pišu mogu da se bore za vojsku -- svi su bili iznenađeni što se bore", rekao je Ilčak, tenkovski mehaničar iz 128. Zakarpatske brigade.
Dodao je da im je rekao da ako je već Ukrajinac mora da se bori za Ukrajinu.
"Rekli su da Romi ne služe, ali nisu u pravu! U trenucima potrebe na nas se može računati!", vikao je njegov svekar Janoš Tokar (58).
"Nevjerovatna" pomoć
Romske grupe u Užgorodu, najvećem gradu u Zakarpatju, najzapadnijoj regiji Ukrajine i domu najveće koncentracije Roma, otkrivaju promjenu u stavovima prema njima zbog rata.
"Mnogi ljudi su počeli da govore na društvenim mrežama stvari poput: 'O, Romi su pomogli Ukrajincima, ovo je neverovatno'", rekla je Anželika Bielova, šefica grupe Glas Romnija.
Njena misija je da pomogne mladim Romkinjama da steknu vještine i stabilne poslove, ali od invazije također organizuje pomoć za neromske izbjeglice.
Grupe poput Bielove procjenjuju da ima 400.000 Roma koji žive širom Ukrajine.
Već suočen sa ukorijenjenim siromaštvom, diskriminacijom i segregacijom, rat je donio novu traumu za oko 170.000 Roma koji su pobjegli sa istoka i juga Ukrajine.
Tok romskih izbjeglica često bez dokumenata bio je praćen izvještajima o diskriminaciji na graničnim prelazima u susjedne zemlje i u redovima za humanitarnu pomoć.
"Naša organizacija je puno pomogla ukrajinskom narodu", rekla je Bielova.
U Radvanki, gdje mnoge improvizirane kuće imaju krovove od valovitog metala, a u blizini grmljaju bučni teretni vozovi, Eleonora Kulchar vodi sklonište za izbjeglice koje je otvoreno za sve bez obzira na porijeklo.
Ova 54-godišnjakinja je prvobitno pokrenula ustanovu u martu kako bi pomogla "svojim ljudima", za koje je vidjela da ne dobijaju pomoć na željezničkoj stanici u Užgorodu dok su bježali, prije nego što je primila sve koji su došli.
"Oni koji su vidjeli Rome kako brane Ukrajinu ili pomažu ukrajinskim izbjeglicama mijenjaju mišljenje o nama", rekao je Kulchar, šef romske obrazovne organizacije Blago.
Skoro polovina od 70 štićenika skloništa su neromske porodice iz Mariupolja, Berdjanska i Hersona.
“Bili smo malo uplašeni, jer ranije nismo imali kontakt sa Romima, ali onda smo vidjeli da je sve u redu”, rekla je Veronika Komarnitskaya.
"Rat nas je zbližio, prije nisam vjerovala da se to može dogoditi", rekla je Komarnitskaya.
Ipak, Bielova je zvučala oprezno o tome koliko će zbližavanje trajati.
"Nakon što pobijedimo u ratu, ima mnogo posla. Moramo educirati Ukrajince o ljudskim pravima i dostojanstvu ako želimo da se pridružimo Evropskoj uniji", rekla je ona.
