"Mislio sam da je to normalni zemljotres. Nama nije prvi put da se dogodi, ali je bio sve jači i jači i odjednom je strop počeo padati", ispričao je 67-godišnjak. "Bio sam zakopan živ".
Subandi kaže da je bio uvjeren da će umrijeti. Pomolio se Bogu misleći da je na njega došao red da ode s ovog svijeta, ali je bio tužan što se nije oprostio sa svojim unucima, koji s njim žive i u tom momentu su bili u školi.
Pod ruševinama je ostao oko pola sata, prije nego što su ga iskopali susjedi.
"Mislim sam da sam već preminuo, ali hvala Bogu, preživio sam", rekao je novinaru CNN-a, dodajući da je prošao sa tek pet šavova na desnoj ruci.
Najmanje 63 osobe izgubile su život u ovom zemljotresu jačine sedam stepeni Richterove skale, koji se dogodio u srijedu. Na stotine ljudi je povrijeđeno, a potraga za tijelima i dalje traje.
Subandi nakon neugodnog iskustva više ne spava u zatvorenom. Noći provodi pod šatorom u dvorištu susjeda. Previše ga je strah da ponovo uđe u svoju kuću.
"Još uvijek nisam ušao u svoju kuću. Traumatizovan sam", priznaje starac. "Ne zna se hoće li nas zemljotres opet pogoditi. Više ne želim ostati zaglavljen unutra."
U blizini njegove kuće vlasti su postavile šatore nasred polja. Oko 25.000 lica čiji domovi su uništeni u zemljotresu snalazi se na ovaj način. Mnogima kuće nisu sasvim uništene, ali se ljudi ne usuđuju vratiti se unutra, baš kao i Subandi.
Strahuje se i od mogućeg cunamija, a uspomene na onaj iz 2004. još uvijek su svježe. Čak i najmanje podrhtavanje zemlje uzrokuje da svi potrče na ulicu.