Više zemalja članica EU-a uvelo je privremena ograničenja za zapošljavanje radnika iz novih zemalja članica, koje su u EU ušle 2004. i 2007., bojeći se navale stranih radnika koji će ugroziti domaće. Većina njih je ukinula ta ograničenja, ali su ih Austrija,
Njemačka, Danska i Belgija zadržale za osam novih članica, a za radnike iz Bugarske i Rumuine ograničenja su na snazi u 15 starih država članica. Najkasniji rok za ukidanje tih ograničenja je kraj 2013.
"Analiza socijalnih i gospodarskih učinaka pokazuje da mobilnost radne snage utječe pozitivno, da potiče gospodarski rast i ne izaziva poremećaje na tržištu radne snage. Nadam se da će države članice uzeti u obzir naše izvješće i razmisliti o uklanjanju ograničenja. Pozivam ih da to učine što prije", rekao je Špidla u Strasbourgu predstavljajući izvještaj o utjecaju slobodnog kretanja radnika u kontekstu proširenja EU-a.
Izvještaj pokazuje da ograničenja više nisu potrebna te da su radnici iz novih zemalja članica "znatno pridonijeli" gospodarskom rastu u starim članicama.
"Naš glavni zaključak je da je mobilnost radnika imala pozitivan gospodarski učinak. Radnici iz novih članica su pomogli da se podmiri potreba za radnom snagom u zemljama primateljicama. Oni su znatno pridonijeli gospodarskom rastu, a pritom nisu izazvali teže poremećaje na tržištu rada. Nema ni negativna učinka na plaće domaćih radnika i na stopu nezaposlenosti", istaknuo je Špidla.
Špidla je iznio donekle neočekivan podatak da je više kretanja radne snage bilo između starih članica nego dolazaka radnika iz novih u stare članice. Istaknuo je da ograničenja nisu odlučujući čimbenik za dotok radne imigracije, nego potreba za radnom snagom.
"Kad je tržište rada otvoreno, mobilnost se regulira sama po sebi. Radnici dolaze kad ima posla, a mnogi od njih se vraćaju ili ne dolaze kad su uvjeti zapošljavanja nepovoljniji. Radnici idu tamo gdje postoji potražnja za radnom snagom. Njihov cilj nije da budu na popisu nezaposlenih u nekoj drugoj zemlji", rekao je Špidla.
Povjerenik je istaknuo da su na zatvorenim tržištima rada povoljniji uvjeti za rad na crno i negativne gospodarske i socijalne posljedice koje sa sobom nosi neprijavljen rad.
Konačna odluka o ukidanju ograničenja je u rukama zemalja članica, dodaje Špidla, ističući da je sloboda kretanja radne snage jedna od temeljnih sloboda u Evropskoj uniji.
Po podacima Eurostata 2006. unutar EU-a emigriralo je 1,2 milijuna ljudi, a najviše ih je iz Poljske i Rumunije, prenijela je Hina.
Od ulaska u EU 2004. oko dva miliona Poljaka otišlo je raditi u neku drugu zemlju EU-a, u prvom redu u Britaniju i Irsku, koje nisu ni uvodile ograničenja.
Osim koristi za zemlje primateljice imigranti pridonose i rastu vlastite zemlje. Procjenjuje se da su Poljaci koji su otišli raditi u inozemstvo prošle godine poslali kući više od osam milijarda dolara. K tomu, znatno su pridonijeli snižavanju stope nezaposlenosti.
