WHO je 2001. godine objavio falsificirani izvještaj u kojem se zaključuje da "u zonama u kojima je oružje s osiromašenim uranom korišteno nije neophodno da stanovništvo bude podvrgnuto testovima i općoj kontroli eventualnih posljedica po njihovo zdravlje", rekao je britanski naučnik u intervjuu za frankfurtske "Vijesti".
Rukovodilac projekta te studije WHO-a Mike Repacholi čak je, prema riječima Baverstocka, potpisao zaključak da je "osiromašeni uran zdrav" i da su potrebne "velike količine" kako bi se manifestirale negativne posljedice po zdravlje.
Baverstock, bivši direktor Službe za radiološku zaštitu u evropskom uredu WHO-a, tvrdi za "Vijesti" da je Repacholi iz izvještaja UN-a 2001. godine izbacio njegove nalaze koji potvrđuju da je oružje s osiromašenim uranom kancerogeno i genotoksično, odnosno da oštećuje genski materijal, što dovodi do deformiteta novorođene djece.
Baverstock se u istraživanju oslanjao na rezultate istraživanja dr. Alexandre Miller iz radiološkog laboratorija američkog ministarstva odbrane, u koje je imao uvid i koje je, kako je istakao, nedvosmisleno pokazalo genotoksičnost osiromašenog urana.
Baverstock, ne samo da te godine svoje nalaze nije mogao da unese u monografiju o osiromašenom uranu, u čijem se uredničkom rukovodstvu nalazio, već mu je Svjetska zdravstvena organizacija kao svome zaposleniku zabranila da ih objavi bilo gdje.
Baverstock vjeruje da su Sjedinjene Države uticale da njegovi izvještaji budu cenzurirani i da je odluka o tome došla iz vrha organizacije, od tadašnje generalne direktorice WHO-a dr. Gro Harlem Brundtland, bivše predsjednice norveške vlade.
Na osnovu lažnog izvještaja WHO-a o neškodljivosti osiromašenog urana, objavljenog 2001. godine, Carla del Ponte je zaključila da NATO i SAD, bombardirajući 1995. Bosnu i Hercegovinu i 1999. SR Jugoslaviju - nisu povrijedili Ženevsku konvenciju.
Također, SAD i saveznici iz NATO-a mogli su da izbjegnu pritisak javnosti i bez mnogo protesta da se upuste u bombardiranje Afganistana 2002. i Iraka 2003. godine.
Baverstock kaže kako nema objašnjenja za to što on nije bio pozvan u delegaciju WHO-a koja je 2001. posjetila Balkan, iako je on bio šef odjeljenja za radiološku zaštitu WHO-a.
"Ne znam da li je tu bilo riječi o lošoj organizaciji ili o nečijoj želji da ne odem na Balkan. Činjenica je da je delegaciju neko trebalo da odvede na mjesta gađana osiromašenim uranom, ali se ispostavilo da im to niko nije pokazao", ističe on.
Baverstock kaže da u stručnost delegacije ne treba sumnjati, ali da je pitanje "da li je ona zaista htjela da izvijesti o stvarima kakve jesu". "Izvještaj je trebalo da govori o zdravstvenim efektima upotrebe spornog oružja, a pod naslovom "Uticaj osiromašenog urana na ljudsko zdravlje".
Međutim, u sadržaju se o tome ne govori, jer su izostavljeni rezultati o genotoksičnosti koji su se u to vrijeme pojavili, a uglavnom je bilo riječi o uticaju urana u prirodnom stanju i kako ljudski organizam reagira na uran koji postoji u prirodi, objasnio je britanski fizičar.
Po mišljenju Baverstocka, materijal koji je prikazan u izvještaju imao je malo veze sa zdravstvenim efektima jer, kako je rekao, kada se osiromašeni uran ispali u obliku municije, on proizvodi prašinu koja je toksična, kao i uranski oksid.
"Riječ je, dakle, o materijalu sasvim drugačijem od urana prisutnog u prirodi", istakao je taj naučnik.
