Političko nasilje u Siriji nekada je bilo glavna vijest u naslovnicama zapadnih novina, gdje se u izvještajima navodilo da je njegova sudbina nalik na sudbine koje su zadesile Mubaraka i Gadafija.
Današnja Sirija, međutim, više je odjek balkanskih ratova u ranim 1990-im godinama nego početka Arapskog proljeća. Ovaj brutalni građanski rat suprotstvlja suparničke zajednice jednu naprema drugoj, dok zapadne sile izgledaju paralizirane, a primirje se krši na obje strane.
Rijetko se pojavljuje na naslovnim stranicama vijest da Sirijci masakriraju jedni druge uprkos činjenici da je broj ubijenih premašio 9.000. Sirijski građanski rat postao je svakodnevna vijest.
Prije skoro dvije decenije, u vrijeme raspada bivše Jugoslavije, srpske snage pod vodstvom predsjednika Slobodana Miloševića, i njegovi štićenici iz reda bosanskih Srba pokrenuli su rat kako bi podijeli Bosnu i Hercegovinu i proširile teritoriju pod srpskom kontrolm kroz užasavajuću kampanju etničkog čišćenja, termina koji se više ne navodi u zapadnim medijima, ali je u to vrijeme bio groteskni eufemizam za pogrome bosanskih muslimana i Hrvata. Rat je počeo skoro mjesec dana nakon što su glavni protagonisti potpisali mirovni plan nazvan po njegovim tvorcima, britanskom diplomati, lordu Peteru Carringtona i portugalskom diplomati, ambasadoru Joseu Cutlieru.
Nakon toga su uslijedile godine brutalnog rata prije nego što je NATO počeo da primjenjuje zonu zabranjenih letova u 1994. godini i na kraju je pojačao svoj angažman kako bi prisilio strane u sukobu da u novembru 1995. prihvate mirovni sporazum u Daytonu u Ohaju, kojim niko nije bio zadovoljan. Jedan od potpisnika bio je Miliošević, koji je cementirao svoju poziciju kroz rat, tako da je na kraju postao nezaobilazan za postitanje mira, piše u komentaru Tony Karon. Pravda je čekala pet godina prije nego što je Miloševića svrgnuo srpski narod i poslao ga da se suoči sa suđenjem za ratne zločine u Haagu, gdje je i umro.
Izgleda da je predsjednik Bashar al-Asad odlučio da u ranoj fazi sirijskog sukoba radije preuzme ulogu Miloševića nego Gadafija, i do sada čini prilično dobar posao u tome.
Sada, kada je proteste protiv svoje vladavine pretvorio u sektaški građanski rat, on je izbjegao zahtjeve da odstupi s vlasti. Umjesto toga, mirovni planovi sada su usmjereni na zaustavljanju nasilja.
Evropa je sada usmjerena na zaustavljanje ekonomske katastrofe izazvane finansijskom krizom, dok su SAD, kao i u 1992. godini, u stanju recesije i usmjerene su na kampanju za predsjedničke izbore, piše Tony Karon u Timeu.
