Avioni siju oblake nad Dubaijem: Emirati pokušavaju pobijediti prirodu u borbi za vodu

UAE se već dugo suočavaju s ozbiljnim manjkom vode. U ovoj pustinskoj zemlji godišnje padne manje od 100 milimetara padavina, a prirodno obnavljanje podzemnih voda gotovo da i ne postoji. To predstavlja ogroman izazov za snabdijevanje stanovništva pitkom vodom.

Ranije su Emirati rješenje tražili u velikim postrojenjima za desalinizaciju mora, ali su se ona pokazala kao preskupa i energetski zahtjevna. Kako podsjeća Financial Times, država je nakon 2000. godine promijenila strategiju i sve više ulaže u projekte umjetnog izazivanja padavina.

Takozvano "sijanje oblaka" (eng. cloud seeding) metoda je u kojoj se u oblake iz aviona raspršuju sitne čestice, najčešće kalijevog hlorida, koje potiču kondenzaciju i stvaranje kapljica kiše.

"Kad god imamo priliku, ne propuštamo je"

Iako ova metoda nije nova, u Sjedinjenim Američkim Državama koristi se već decenijama za ublažavanje suša i ekstremnih vremenskih pojava, u posljednjim godinama sve je popularnija među državama koje pokušavaju da se prilagode klimatskim promjenama. Emirati su među najaktivnijima u svijetu.

Danas njihov program ima deset pilota i četiri aviona koji su u pripravnosti 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici. Čim se iznad planinskih područja formiraju odgovarajući oblaci, posade polijeću i u njih raspršuju čestice soli.

"Za UAE je sijanje oblaka dio šire strategije prilagođavanja klimatskim promjenama. Kad god imamo priliku, ne propuštamo je", izjavila je Alja Al Mazrui, direktorica Istraživačkog programa UAE za nauku o povećanju padavina.

Prema naučnicima iz Nacionalnog meteorološkog centra Emirata, metoda daje vrlo dobre rezultate. Njihova studija objavljena 2021. godine pokazala je da se količina padavina u područjima u kojima su oblaci "posijani" povećala u prosjeku za 23 posto, a tokom oluja čak i do 159 posto.

Rizici i kontroverze

Ova tehnologija, međutim, nije nimalo jeftina. Samo godišnji troškovi letova iznose oko devet miliona dolara, dok država dodatno izdvaja skoro 22,5 miliona dolara za istraživačke grantove s ciljem razvoja novih tehnologija. Ipak, Al Mazrui tvrdi da su ti troškovi još uvijek niži od cijene desalinizacije morske vode.

I pored optimističnih rezultata, metoda ima i brojne kritičare. Dio stručnjaka upozorava na moguće negativne efekte hemikalija koje se koriste pri sijanju oblaka na okoliš i ekosisteme. Drugi ističu da se učinci ne mogu precizno kontrolisati i da mogu izazvati i suprotne posljedice, poput ekstremnih padavina.

U aprilu 2024. godine Dubai su pogodile izuzetno obilne kiše, tokom kojih je palo više od 140 milimetara padavina u jednom danu. Grad, čija infrastruktura nije prilagođena tolikim količinama vode, tada su zahvatile velike poplave. Iako su vlasti negirale da su te padavine imale bilo kakve veze s projektima sijanja oblaka, dio javnosti i stručnjaka spekulirao je da je upravo ta tehnologija mogla doprinijeti nastanku oluje.

Pokušaji da se "kontroliše" kiša pokazuju dokle je čovjek spreman ići u borbi protiv prirode. U zemlji u kojoj je kiša donedavno bila gotovo čudo, svaka kap danas predstavlja ne samo izvor vode, već i simbol tehnoloških ambicija, i spremnosti da se rizikuje u ime opstanka.