Belgijski fotograf za Sarajevo-x.com
0

Anton Kusters: Dvije godine sam pratio Yakuze u stopu

Piše: J. Hadžiahmetović
Anton Kusters
Pripadnici Yakuza izbjegavaju novinare i fotografe (Foto: Anton Kusters)
Priča Belgijanca Antona Kustersa, jednog od najpoznatijih svjetskih fotografa, jedinstvena je u svijetu fotonovinarstva. Njemu je uspjelo ono što nikome prije nije. Deset mjeseci pregovora i šest mjeseci priprema bilo je potrebno da naš sagovornik uđe u svijet japanskih Yakuza, najzloglasnije i najveće kriminalne organizacije svijeta.

U razgovoru za Sarajevo-x.com, Kusters nam otkriva do sada nepoznate stvari o zatvorenom društvu ove organizacije, običajima, pravilima ponašanja, sindikatima, tetovažama, kaznama za neposlušne članove… Sve je počelo u jednom japanskom kafiću, dok su njegov brat Malik i on razgovarali o budućim projektima.

"Na vrata kafića ušao je muškarac u crnom vrlo skupocjenom odijelu. Konobar, inače naš prijatelj, rekao nam je kako je taj muškarac jedan od članova lokalnog sindikata Yakuza. Brat i ja smo bili u potrazi za nekim novim iskustvom i tada smo shvatili da je to to, da ćemo bar pokušati u namjeri da makar na kratko postanemo dio Yakuza i da kroz fotografiju ispričamo njihovu priču", kaže Kusters na početku našeg razgovora.

Dobili odobrenje

Njihov prvi kontakt sa Yakuzama bio je jedan kratak razgovor sa ugovaračem koji je bio veza između Belgijanaca i vrlo šutljivih članova ove zloglasne organizacije.

"Ugovarač nam je rekao kako će trebati mnogo vremena za pregovore ukoliko ih želimo slikati i biti s njima. Ugovorio nam je satanak sa Souichiroujem, jednim od šefova Yakuza", sjeća se Anton.

Pregovori između Malika, Antona i japanskih Yakuza trajali su deset mjeseci. Ova najveća mafijaška organizacija na svijetu dopustila im je da uđu u njihov svijet kriminala, prostitucije i bezakonja. Prijatelji i prodica braće Kusters bili su veoma ubuđeni kada su im rekli za odobrenje ulaska u društvo Yakuza.

"Svaki dan smo se vozili u skupocjenim automobilima i išli na neka mjesta koja do tada nisam vidio iako sam dugo boravio u Japanu. Sve je izgledalo sasvim normalno, osim što sam bio u društvu Yakuza. Ta prva iskustva bila su nevjerovatna. U njihov svijet ušao sam potpuno nepripremljen i Souichirou me svaki dan učio nekim pravilima koje je veoma važno znati ukoliko želite biti dio ovog zatvorenog društva.

Pratio ih u stopu

Anton priznaje da ga je prvih nekoliko dana bilo strah, prvenstveno zbog toga što nije znao kako da se ponaša u njhivom društvu. Ali, kasnije se, kaže, oslobodio.

"Morao sam naučiti da budem 'kulturan' u Japanu. Ali, nikada nisam osjetio neku veliku nervozu ili da će mi se nešto dogoditi. Znao sam, ako se ponašam dobro, neće mi se ništa desiti", kaže Kusters u razgovoru za Sarajevo-x.com.

Iako danas često možete vidjeti slike Yakuza sa ulice u novinarskim izvještavanjima, samo Antonu je uspjelo da uđe u njihovo društvo i da dvije godine konstantno prati jednu porodicu.

"Pratio sam ih na raznim mjestima. Sa njima sam išao na poslovne sastanke, večere, u klubove, tajne kampove za treniranje, na tetoviranja, šetao bih s njima na ulici, dočekavio ih ispred zatvora, išao na sprovode…", objašnjava Kusters te dodaje kako je često spavao sa njima u istim sobama.

Anton kaže kako su veoma nasilni i kriminalni, ali ako ih poštuješ, nećeš imati nikakvih problema. Dodaje kako uvijek mijenjaju mjesta sastanaka.

"Obično ih možete naći u zasebnim dijelovima restorana i kafića. Često isprazne cijeli ugostiteljski objekt iz sigurnosnih razloga. Ako imaju neki formalan sastanak, unajme sobe u poslovnim centrima i tu se sastaju", priča Kusters.

Kazne i tetovaže

U dvije godine, koliko je proveo sa japanskim Yakuzama, Anton kaže kako nikada nije osjetio opasnost za svoj život.

"Imali smo dogovor koji su poštovale obje strane. To je bilo potrebno kako bi se izgradilo međusobno povjerenje".

Yakuze su karakteristične po svojim tetovažama i kaznama.

"Tetovaže se rade ručno i na tradicionalan način, radi ih poseban stručnjak zvani 'sensei'. Tetoviranje je dug i bolan proces koji traje oko 100 sati i pokriva cijelo tijelo. Tetovaže imaju posebno značenje za one koji ih nose. Odsijecanje prstiju Yakuza radi sam sebi ukoliko je napravio grešku. To je znak izvinjenja", priča Anton Kusters.

Nakon dvije godine, bilo je vrijeme za rastanak sa Yakuzama kojima je Anton kasnije poslao i kopiju knjige koju je objavio i koja govori o njima.

"Prezadovoljni su mojim radom", kazao nam je Anton na kraju razgovora.