Dvije decenije kasnije, zapadna intervencija koju predvode Amerikanci traje gotovo jednako dugo, s tim što su se Rusi u ovoj fazi pripremali za povlačenja, dok se NATO priprema za još dublji angažman.
NATO je suočen s većim izazovima od Rusa, konstatira Steel, koji je izvještavao iz Kabula u vrijeme sovjetske okupacije.
Prije 20 godina talibani nisu postojali, samoubilački napadi nisu bili u modi, a afganistanska vojska i policija su bile efikasnije.
Kabul je pod Sovjetima bio oaza mira, djevojčice su išle u školu, a gologlave djevojke pohađale univerzitet.
Danas kabulskim ulicama jure oklopni konvoji, zapadnjaci se kriju iza visokih zidova, a talibani su usprkos svim mjerama sigurnosti u stanju da istovremeno napadnu tri zgrade vlade. Sovjetska invazija je bila suprotna međunarodnom pravu i naišla je na osudu u UN-a, ali njeni ciljevi su bili mnogo skromniji od onih koje je Amerika sebi postavila 2001.
Moskva nije htjela promjenu režima, naprotiv, htjela je da pomogne postojećem režimu kome je prijetio građanski rat.
Rusija je namjeravala da zauzda mudžahedine, koje je CIA finansirala i prije sovjetske invazije, i da spriječi da Afganistan postane zapadni bastion.
Uzroci i posljedice sovjetskog povlačenja i pada vlade Muhameda Nadžibule tri godine kasnije izrodili su neke od najvećih mitova hladnog rata, nastavlja Steel.
Tvrdnje da su američki projektili tipa Stinger u rukama mudžahedina isprovocirali rusko povlačenje su glupost, jednako kao i ideja da je afganistansko poniženje dovelo do sloma Sovjetskog saveza.
Nadžibula je pao četiri mjeseca poslije smrti SSSR-a, kada je Boris Jeljcin prekinuo isporuke goriva afganistanskoj vojsci i kada je Abdul Rašid Dostum, vodeći uzbečki komandant, prešao na stranu mudžahedina, koji do tada nisu osvojili ni jedan jedini grad.
Još jedan mit je da je Zapad okrenuo leđa Afganistanu kada su Rusi otišli. Da bar jeste, vajka se Steel.
Umjesto toga, Zapad i Pakistan su kršeći Ženevsku konvenciju nastavili da naoružavaju mudžahedine, što ih je potaklo da odbace sve Nadžibuline pokušaje da ostvari nacionalno pomirenje.
Mudžahedini su željeli potpunu pobjedu, koju su na kraju i ostvarili, ali su pritom razorili Kabul i doprinijeli usponu talibana.
Ako zapadne vlade sada plaćaju visoku cijenu u Afganistanu, same su krive za sopstvenu katastrofu, konstatira Steel.
Talibani neće uspjeti da vojnim putem potisnu NATO iz Afganistana.
Ideja da Afganistan uvijek poražava strance je također pogrešna.
Prava pouka sovjetske invazije glasi da političko i etničko nejedinstvo Afganistana izaziva strašno i dugotrajno nasilje.
U tim okolnostima, stranci interveniraju na sopstveni rizik, zaključuje Jonathan Steel u Gurdianu.
