Tvrtko Jakovina za Klix.ba: Hrvatska mora shvatiti da je BiH jedna - sve druge opcije su katastrofalne

Na početku razgovora, Jakovina ističe da "Za dom spremni" u Hrvatskoj, baš kao ni u kontekstu četrdesetih ili devedesetih nije folklor.

"Nažalost, nije to ni u primisli, osim u dječjim pričama, a i tada samo možda. On je jedan od pokazatelja skretanja Hrvatske udesno, koji je trajao trideset godina i vrhunac postigao u ovoj inkarnaciji Pokreta koji je na vlasti u Hrvatskoj, a zove se HDZ. Naravno da to može i dalje i dublje i više. Moglo je vjerovatno i brže, ali oni koji su bili nestrpljivi, otišli su iz HDZ-a u Domovinski pokret ili Domino ili Hrvatske suvereniste, jer naprosto nisu mogli dočekati postepenu evoluciju",

Pojašnjava da je taj proces na hrvatskoj desnici stalan, ulasci i
izlasci iz HDZ-a u ekstremno desno, pa povratak u HDZ, kao (većim dijelom ekstremno) desno, pokazuju osobine toga pokreta.

"Pogledajte npr. one koji su iz HDZ-a odlazili u HIP (Hrvatski istinski preporod), poput Ivića Pašalića, Tuđmana Mire, Andrije Hebranga, pa su svi ponovo natrag u HDZ-u. Pa su iz HDZ-a u još desnije otišli Penava i njegovi u DP, ali su u koalicijskoj vladi i ne pada im napamet mijenjati politiku HDZ-a. Pa je ministar odbrane Anušić iz ekstremno desne Hrvatske stranke prava, došao u HDZ. Hrvatsku zoru, još formalno desniju od HDZ-a, osnovao je bivši HDZ-ovac, koji se vratio u HDZ, da bi postao ministar zdravstva, Milan Kujundžić. Povratak se dogodio i Mati Grniću iz Demokratskog centra, koji je u odnosu na HDZ iz 2000. doista bio umjereniji, no HDZ je matični brod hrvatske desnice, čuvar narativa i partner vjerskih zajednica, i, najvažnije, blagajnik. Zato vam je kretanje Hrvatske uvijek udesno. Za pobjedu na izborima ionako trebate dobro prekrojene izborne jedinice, malo sreće, puno novca i 25% glasova", naveo je Jakovina.

On ističe da u nizu malih sredina, gdje nema biznisa, već samo
javne ustanove, udruge, a i ono biznisa što ima sarađuje uglavnom s vlasti da bi mogli bilo što, jer bez vlasti nikada neće pobijediti na natječaju za obnovu školske zgrade ili ambulante, jasno je kako se
stvara klijentelistička mreža i zašto ljudi glasaju kako glasaju.

"Sve hrvatske politike zato ne proizlaze toliko iz klasičnog ustaštva, kako bi sugerirao ZDS, već iz formule koja se njeguje u 'Crkvi u Hrvata', pa u politici: stisnimo se na što manji zajednički nazivnik: lažno vjerovanje, iskreni nacionalizam. Može nas biti i manje, samo da smo svoji. To je predmoderni model nacionalizma. On za sada funkcionira, jer Hrvatska je submisivna, ona nije problem kao ostale slične države. Ono što je loše je trošenje supstance društva, opća pasivnost, gubljenje iluzija, odlijev
najboljih, zdravih i mladih. Osijek u Slavoniji vjerojatno nema niti 70.000 stanovnika, a imao je više od 100.000. To je nepopravljivo, katastrofa. Umjesto da se sabere, bude samosvjesna, hrabra, iskorači i kaže: u Schengenu smo, u NATO-u, u EU, pobijedili smo u Ratu, možemo se objektivno okrenuti prema onom što smo bili, mi smo izabrali najgori dio naše prošlosti koji nam prevenira normalnu saradnju sa Srbima, Crnogorcima, velikim dijelom Bosne i Hercegovine i demokratskim svijetom, koji je bazično rasistički", govori Jakovina.

Ističe da Odnos prema bilo kojem dijelu hrvatske politike proizlazi iz nesigurnosti i ideologije – lokalne, naše, pa tako i vanjskopolitički odnosi.

"Hrvatska se nikada neće pozvati na bilo što iz svoje 'nepoćudne' prošlosti, čak i kad bi joj to odgovaralo. Ono što čini Srbija, Slovenija, Bosna i Hercegovina… primjerice s Nesvrstanima, to Hrvatska ne može i ne čini, čak ni kad joj odgovara. Dok Srbija preuzima kompletnu baštinu Nesvrstanih i Jugoslavije, Hrvatska i njezini predstavnici ne odlaze čak ni na predstave Hrvata, ako pjevaju pjesme koje su u proteklih stotinu i pedeset godina postale i srpske pjesme, kao u Čileu", rekao je Jakovina.

Objašnjava da je takva i bliskoistočna politika Hrvatske i da Hrvatske na snažan stav.

"Ona u UN-u glasa različito. Konačno, predsjednik vlade govori da je Hrvatska zagovornik dvije države, Palestinaca i Izraelaca, ali
još nismo ostali sami i još nismo dobili mig i zato vam se čini da je Hrvatska sve osamljenija", ističe Jakovina

Stanje u svijetu, Izrael, rast desnice

"Nije Netanyahu jedini. Gotovo je, kraj je, nema više svijeta koji je građen nakon Drugog svjetskog rata. Možda su najtužniji politolozi i pravnici, koji su u proteklim desetljećima izgradili narative, institucije, poslove, koji su sada propali, sve na bazi odnosa kakve smo živjeli. To je gotovo. Nema više zakona
kojima reguliramo odnose u međunarodnoj zajednici. Sila je uvijek bila važan argument, ali sada je potreba da se pretvarate, domišljate, tražite oružje za masovno istrebljenje, prestala, počela smetati", tumorno ističe Jakovina.

Poručuje da je to i da nije prvi puta da u takvom stanju jesmo. Rusija u Ukrajini i Gaza su samo dva vidljiva iskaza takvog izmijenjenog svijeta.

"Evropa je posljednja oaza demokratije, jer na svijetu je sada oko 12% demokratskih društava. Evropska posebnost je uvjetna, jer je ogromnim dijelom vezana uz volju SAD-a. Što mislite da bi učinile
evropske države ako bi SAD doista poželjele uzeti Greenland? Bi li doista bile uz Dansku, EU partnericu ili bi milost SAD-a bila važnija? Zato je još uvijek Amerika ključ svega i to se neće promijeniti čak ni da se evropske države naoružaju, čak ni kad bi rat na Istoku prestao", poručuje Jakovina.

Za desnica danas, kaže da se pogleda i Hrvatska, i da nije usmjerena samo na granice, to će doći kasnije.

"Prva faza su ratovi iznutra, tako se dobiva moć nad društvom. Odnosno, meni se čini, tako se društvo rasipa, dijeli i ulazi u sukobe s vrlo neizvjesnom budućnošću. U međuvremenu, Kina postaje sve snažnija, a Azija, kako je nedavno u Zagrebu rekao bivši singapurski ministar vanjskih poslova, vratila se u prirodno stanje, jer 150 godina kada nije bila centar svijeta i svjetske privrede, bio je aberacija", ističe Jakovina.

Odnos Hrvatske prema Bosni i Hercegovini

"Kad bi se Hrvatska prizvala sebi, ohrabrila, odustala od sebe same (moji kolege sa srednjeg vijeka govore o mentalitetu hrvatskog plemstva nakon 1527. koji je gledao u cara u Beču i sveo se na mjeru političkog naroda oko Zagreba), onda bi se stvari mogle rješavati. Ovako, Hrvatska već godinama, desetljećima, predlaže politike za BiH koje ne mogu pogledati dalje od HDZ-a BiH i ništa se značajno ne događa", rekao je Jakovina.

Poručuje da Hrvatska mora shvatiti da je BiH jedna, da će jedna u EU, da su sve druge opcije za njih katastrofalne.

"Hrvati u BiH uglavnom žive s Bošnjacima; a svi žive u Bosni i Hercegovini, koja je naslonjena na Hrvatsku. To bi trebali biti počeci naših politika, ako već nije postalo kasno. Cilj Bosne i
Hercegovine i Evrope, pa i Hrvatske valjda, jest da se ovaj prostor učini bogatijim, mirnijim, povezanijim. Za to postoje različite mjere koje bi nam svima mogle biti od koristi: možemo sarađivati u nauci, kulturi, prometu… a onda valjda i na ozbiljnijim poslovima koje nismo otvorili već desetljećima. No, koje su hrvatske pozitivne politike prema Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Sloveniji? Hrvatska se treba osloboditi, shvatiti što je država i državna politika, shvatiti svoju mjeru, ali i mogućnosti", zaključuje Jakovina.