Tomek je postao zagrebačka legenda. Svira gitaru pedeset godina, a na gornjogradskoj ulici, na jednom od najljepših gradskih vidikovaca, sviranjem za život zarađuje već 15 godina.
Tom se rodio i živi na Gornjem gradu, u Matoševoj ulici, gdje su živjeli i njegovi roditelji. Oni koji ga poznaju, zovu ga i Tom Evergreen, jer svira evergeene koji su uvijek "zeleni", to je domaća i strana muzika od 50-ih do 70-ih godina prošlog stoljeća.
"To je ipak stari dio grada gdje paše ovaj stil muzike koju ja sviram. Tu je dobra akustika i stara muzika", kaže Tomek koji voli odsvirati i nešto malo i novijega repertoara. Snimio je i vlastiti CD u kućnoj radinosti sa pjesmama koje najradije svira.
Zaradi 15 eura dnevno
Tomova prosječna dnevnica je oko 15 eura, a radno vrijeme oko četiri sata - od 10 do 14, ako je vrijeme lijepo. Tek kiša, snijeg ili jako hladno vrijeme Toma spriječe u sviranju, a i to više zbog čuvanja gitare, nego kape s hrvatskom šahovnicom koju nosi kao svoju radnu uniformu.
U šešir mu najviše novca ubace turističke grupe, ali stotine ih prođe i Toma samo fotografiraju.
Kraj njega, dok svira, često prolaze i poznati glazbenici koji ovdje stanuju ili dolaze u posjet Zagrebu. Oni domaći ga pozdrave, jave mu se i s njim malo popričaju kao s kolegom.
"Zvao sam neke da dođu malo ovdje da sa mnom sviraju, ali mnogi se baš i ne usude“, kaže Tom.
Na kraju ulice su hrvatski Sabor i Vlada, tako da pokraj Toma često prošeću i političari. Najviše je Tomu u šešir znao ubaciti bivši hrvatski ministar finansija Slavko Linić.
Ponekad mu prolaznici znaju ubaciti novčić u šešir i dok ne svira: "Onda kažem da se osjećam kao saborski zastupnik. Ništ' ne delam, a dobivam novce".
Tom je za Zagrepčane i one koji ga znaju postao zagrebačka ikona i simbol, za sebe kaže da je "hrvatski ambasador volonter". Uz kapu i šešir za kovanice u znaku šahovnice, Tom na svojoj neobičnoj električnoj gitari - Yamahin model "Silent", ima nalijepljen grb Grada Zagreba.
Uz Toma do kule s topom često došeta i njegova supruga sa psom Lunom, a brojni prijatelji i susjedi vole se zaustaviti i s Tomom popričati o svakodnevnim stvarima; vremenu, cijenama i muzici, naravno.
Bez suprugine penzije bilo bi teško
"Da nemam ženinu penziju bilo bi teško", odgovara Tom na pitanje može li se sviranjem na ulici zaraditi za život.
"A, ovisi i o vremenu, ovo ljeto barem deset vikenda nisam mogao svirati jer je bila kiša!"
Dok tom Svira i nježna se, svima znana melodija izvija gornjogradskim uličicama, dolazi poveća grupa turista starije životne dobi. Jedan od njih zaustavlja grupu i predstavlja Toma.
"Ovo vam je legenda Zagreba!"
Traži ga da svira pjesmu "Opatijo bajna", na što Tom spremno zasvira note pjesme, a iz grupe u njegov šešir počinju padati kovanice.
"Hvala, predivno svirate!", govore turisti spuštajući se potom prema vidikovcu, a onda silaze niz drvene stube prema vrevi donjogradskih ulica.