"U maju 1992. Milošević je prvi put primio Šešelja i izričito tražio od njega da pojača napore za slanje dobrovoljaca u BiH... Milošević je osigurao pozadinsku podršku za to", rekao je Tomich, francuski magistar slavistike koji je za optužbu sačinio studiju "Ideologija velike Srbije u 19. i 20. stoljeću".
Tomić je naznačio da je Milošević u to vrijeme izjavljivao kako mu se Šešelj "najviše sviđa" od svih opozicijskih čelnika.
Njihove stranke, Socijalistička partija Srbije i SRS, tada su bile saglasne u "zastupanju srpske stvari u Hrvatskoj i BiH" i "ideološki bliske", rekao je Tomich.
Ta bliskost potvrđena je, kazao je, i time što SRS nije istaknula kandidata na predsjedničkim izborima u Srbiji u decembru 1992., već je podržala Miloševića, koji je pobijedio protukandidata Milana Panića.
Do jeseni 1993. radikali su u parlamentu podržavali i manjinsku vladu socijalista, ali je do raskida došlo nakon što se SRS usprotivila Vance-Owenovom mirovnom planu za BiH koji je Milošević podržavao, izjavio je Tomich.
Milošević je stoga, kako navodi svjedok, raspustio skupštinu, raspisao izbore i pokrenuo jaku medijsku kampanju protiv radikala, nakon čega su oni ostvarili znatno lošiji izborni rezultat.
Tomich je kazao i da su samoproglašene Republika srpska Krajina u Hrvatskoj i Republika srpska u BiH u više navrata proklamirale kao cilj pripajanje Srbiji i SR Jugoslaviji, ali da zvanični Beograd to nikada nije prihvatio zbog straha od međunarodnih reakcija, iako je i Miloševićev cilj bio stvaranje proširene srpske države.
Tužiteljica Lisa Bursey završila je glavno ispitivanje Tomicha, koga u nastavku suđenja unakrsno ispituje optuženi Šešelj, prenijela je Beta.
Lider SRS-a je optužen za progon, ubistva, mučenje, deportacije, prisilno premještanje, okrutan tretman, pljačku i bezobzirno uništavanje naselja u Hrvatskoj i BiH, kao i za protjerivanja Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovci 1991.-1993. godine.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
