Srbijanski muftija Jusufspahić: Postimo da ne budemo izgubljeni

"Iz Hire (pećine) kada je dobio objavu „Ikre“ nije ušao u Mekku u kojoj je bilo muslimana mnoštvo nego u kojoj niko nije bio musliman, pa je onda pozivao ka Alahu. To je ono što je naša misija i što je naš poziv. Nije to umještenje u džemat koji ima toliko i toliko kuća i domaćinstava pa dva člana puta dva ili tri eura i tolika mu je plata. Nego onako kako je to radio Muhammed i svaki poslanik koji su govorili mi vas ka Bogu zovemo, mi od vas plaću ne tražimo, Allah je onaj koji nas nagrađuje“, naglašava muftija Muhammed Jusufspahić.

Takvih je djelatnika je, kako ponavlja, na ovom prostoru potrebno i takva je delatnost na ovom prostoru potrebna.

Prema riječima muftije "beogradskog“ poziva djelatnost je ona koja u Srbiji ima zadovoljstvo Božije. Bilo kakva djelatnost u smislu formiranja organizacija koje imaju drugi karakter, a ne daw’etski  je, naglašava, kao što smo vidjeli odvodila muslimane sa pravoga puta, razjedinjavala ih, ne samo međusobno nego pojedinačno.

"Tako se mi iz svih ovih drugih zabava političko-ekonomskih izbavljamo ka samome Alahu, to je ono što je mjera i smjer. U tom smislu djelujemo misionarski, pozivarski, kako kažemo mi u islamskoj terminologiji daw’etski u ovoj našoj Srbiji“, rekao je on.

Konkretno to se odnosi na bilo kakvu nejedinstvenost u pogledu principa pozivanja ka Allahu u zemlji koja se zove Srbija, koja nije Bosna, koja nije albanska, koja nije Turska, nego koja je Srbija.

"Želimo da Bošnjaci kao muslimani prvenstveno, i Albanci kao muslimani budu odani Bogu prvenstveno i poštuju ovu zemlju ovdje, koja je Srbija i u kojoj se komunicira na svim jezicima ali je taj jedan oficijelniji od drugih, to je srpski, i da u tom smislu djelujemo kao pozivari. Mi ne možemo otimati ni teritoriju ni aquataoriju od onoga koga želimo da prinesemo Allahu“, konstatuje on.

Sve aktivnosti IZS su podvlači vezane kroz službu Alalhu dž.š. uz razumjevanje svega onoga što je o Njemu prenio Muhammed s.a.v.s., od Njegovoga govora i postupka kroz percepciju, odnosno razumjevanje, metodologije imama Ebu Hanife.

Pomoć ugroženima u poplavama

Preko džemata IZS za vrijeme ramazana biće i zajedničkih iftara, pomagat će se svakome onom koji je muhtač, putnik namjernik, siromah. Ne samo u pojedinim već u svim džematima, kazao je Jusufspahić izražavajući nadu u oporavak vjerskog života u džematima koji su ranije bili poplavljeni.

"Ljudi se pripremaju za iftare da svojim novcima ili odjećom pomognu svima koji su muhtač. Na prvom mjestu su ljudi iz tih poplavljenih područja kao Obrenovca. Dosta je muslimana zatražilo pomoć", pojasnio je.

O muslimanskom životu i prijestolnici Srbije danas muftija beogradski i srbijanski označava da, međutim, svako vrijeme pa i ovo ima svoje izazove i da oni postoje i dan danas.

"Kada odemo u Mekku mi imamo izazove gdje nas šejtan vodi desno ili lijevo, hoće da skrenemo, pa i ovdje. Allah je tako jednostavno dao da nam ne ukida crno da bismo bijelo bolje razaznali“, objašnjava duhovnu vrijednost života beogradskih i srbijanskih muslimana i dodaje da to znači da Bog ne ukida teškoću života da bi u onome što nam je dato imali rahatluk, i da bismo Njemu zahvaljivali jer nesvjest čovjeka o teškom životu ga čini zaboravnim kada ga Allah blagosilja svim Njegovim blagodatima.

"Onda vidite da je on postao devijantan upravo zato što mu nije bilo teških okolnosti. Da nema teškoća mi se ne bi kalili kao Njemu vjerni i odani. To je ono što je mudrost. Prava suština ovoga našega života iza koga se nadamo našem dugovječnijem, jer samo je Allah dragi nadvječan"

Na pitanje kako da drugi muslimani razumiju beogradske i srbijanske koji su u okolnostima i okruženjima kakve jesu Muhamed efendija to apostofira kao: „Same teškoće su prednost nego olakšanje koja ljudi negdje imaju. Na kraju primjer Bosne u trenutku kada je buktio rat mnogi su bili mnogo, mnogo bliže Alahu. To je jednostavno bila opomena. Bolest je Božji poziv da čovjek poziva Boga tako da ono što mnogi vide kao manu ja to vidim kao prednost da bi čovjek bio bogobojažljiviji, da bi bio sa više takvaluka“.

Zaključuje da „onaj do koga je došla ona prva opomena pa se on opomenuo i odazvao, to je možda i prva, jedina suštinska“, a ove ostale koje je pomenuo, uporedio ja sa onima  kada ste "u vojsci u kojoj se na Boga huli, a vi Bogu zahvaljujete i imate predstavu o tome da ste redak ili jedini".

"U JNA je bilo zabranjeno Bogu služiti, pa kad smo služili, probudiš se na sabah i klanjaš dok te niko ne vidi, znaš da te Allah vidi. Poseban je to momenat, isto tako je izuzetan momenat i kada smo oko Kabe okupljeni u milionima, i taj trenutak kada si okupljen negdje sa milionima može se uporediti sa trenutkom kada si sam sa Bogom. Tih momenta imamo pregršt kao i što imamo pregršt prilika da stavimo glavu tamo gdje neko ne bi stavio nogu, za Alaha“, zaključio je muftija Jusufspahić.