U Srbiji trenutno ima oko 100.000 izbjeglica i još 206.000 raseljenih osoba, a sa interno raseljenima na Kosovu ukupan broj prognanih iznosi blizu 330.000.
Visoki komesarijat UN-a za izbjeglice (UNHCR) zato je ove godine Srbiju svrstao među pet zemalja "dugotrajne izbjegličke krize" i odlučio da joj pruži dodatnu pomoć, izjavio je na promociji izvještaja šef Odjeljenja za pravnu zaštitu UNHCR-a u Beogradu John Andrew Young.
Prema standardima UNHCR-a, smatra se da jedna zemlja ima izbjegličku krizu ukoliko u njoj živi najmanje 25.000 izbjeglica, i to pet i više godina, a preostale izbjeglice u Srbiji žive 10 i više godina u veoma teškim uvjetima.
Young je podsjetio da je u Srbiji 1996. godine bilo 550.000 izbjeglica iz Hrvatske i BiH, istakavši da je njihov broj smanjen na 97.700, zahvaljujući najviše procesu naturalizacije, a mnogo manje povratku u zemlje domicila i preseljenju u treće zemlje.
On je podsjetio da je u BiH na zadovoljavajući način riješen problem povrata imovine i stanarskih prava, dok ostaje da se ova pitanja i problem konvalidacije radnog staža riješe u Hrvatskoj.
Young je najavio da će zato UNHCR ponovo da osnaži provođenje Sarajevske deklaracije koju su prihvatile zemlje regije kako bi se izbjeglički dosje "zatvorio" na osnovu slobodne volje izbjeglica.
On je upozorio da neriješeno pitanje stanarskih prava u Hrvatskoj, ekonomski problemi u Srbiji i diskriminacija pripadnika manjina u Hrvatskoj i BiH mogu otežati i učiniti drživim proces povratka.
U posebno teškom položaju su, kako je ukazao, samohrani roditelji, djeca, stari i bolesni, a sve manja humanitarna pomoć i zatvaranje kolektivnih centara veliki su životni izazov upravo za najranjivije.
Prema izvještaju američkog odbora, koji pokriva 60 zemalja u sviju, na listi "najgorih mjesta i zemalja za izbjeglice" pored Kine, Kenije, Tajlanda, Bangladeša i Sudana nalaze se i evropske zemlje.
Riječ je o mjestima ozloglašenim zbog lošeg postupanja sa izbjeglicama i kršenju njihovih prava garantiranih međunarodnim konvencijama, rekao je Danilo Rakić iz Grupe "484".
Bogate evropske zemlje posljednjih godina uvode zakonska i proceduralna ograničenja koja otežavaju mogućnost reguliranja izbjegličkog statusa i nose opasnost vraćanja azilanata na teritoriju gde bi njihovi životi mogli da budu ugroženi, objasnio je on.
Cilj je da se kontroliraju tokovi migracije, a izbjeglice i azilanti zadrže što dalje od zemalja Evrope, rekao je on i dodao da zbog toga EU od zemalja kandidata traži da usvoje iste procedure i propise.
Srbija je u sklopu priprema za evropske integracije usvojila Zakon o azilu koji je stupio na snagu 1. aprila ove godine i u koji su ugrađena brojna restriktivna ograničenja iz zakonodavstva EU.
Do usvajanja ovog zakona, azilanti koji su preko Srbije pokušavali da emigriraju u treće zemlje, hapšeni su i kažnjavani zbog ilegalnog prelaska granice, a tokom azila su im bila uskraćena neka prava.
Poslije usvajanja zakona, otvorena je kancelarija za azilante koja odlučuje da li ima uvjeta da im se prizna izbjeglički status, a u tom slučaju čeka ih preseljenje u treće zemlje, naveo je Rakić, prenio je Tanjug.
Prije usvajanja zakona, utvrđivanjem izbjegličkog statusa za ljude izvan prostora bivše Jugoslavije bavio se UNHCR kome su 2007. podnijeta 64 zahtjeva, a najviše je ljudi koji traže azil iz Iraka, Gruzije i Etiopije.
Izbjeglički status dobilo je 17 osoba, među kojima je 16 Iračana i 1 Kubanaca. Tri zahtjeva su odbijena, dok su ostali slučajevi u proceduri ili su okončani tako što su se ljudi vratili u domovinu ili otišli u treće zemlje.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
