Ratni fotoreporter Zorman Matic: Vojnici u Gazi su djeca sa štakama koja vode bitku za svoj život
Ideja Maticevog prijatelja Erika Valenčića da idu u Gazu kako bi zabilježili svojim objektivima scene rata, za njega je bila kao grom iz vedra neba. Bez ikakvih razmišljanja, ideja i planova, za veoma kratko vrijeme, već su bili na putu ka ratnoj zoni. Prvi put u Gazi je bio 2010. godine godine kada je napravio i svoju prvu reportažu o izraelsko-palestinskim sporovima, a šest puta se ponovo vraćao.
"Pa za početak moram reći da tu nije bila nikakva ideja. Erik je došao tek tako i rekao da moramo ići u Gazu da fotografišemo i pišemo te da javnost sa nekog apolitičkog stajališta upoznamo sa dešavanjima koja su se tada dešavala, ali i danas. Naime, glavni pokretač za odlazak u Gazu bilo je poznanstvo sa dječakom Fahdijem iz Gaze koji je boravio u bolnici u Sloveniji. Kada smo ga pitali šta će od uspomena ponijeti sa sobom kada bude napustio Sloveniju, rekao je 'djecu koja se igraju vani bez straha da će biti granatirani'. Jednostavno, odlučili smo da odemo i da svijetu prenesemo priče i težak život te djece. Želio sam prestaviti pravu stranu rata u Gazi", izjavio je Matic za Klix.ba.
"Ljudi su ti kojima morate vjerovati"
Nakon što je po prvi put došao u Gazu ostvario je bitne kontakte sa lokalnim stanovništvom koji su mu bili najbolji prijatelji za preživljavanje. U razgovoru je dodao da je očekivao ratnu situaciju, ali da ima dosta stvari i detalja o kojima se mora brinuti.
"Morate slušati ljude sa kojima radite, jer jedino oni brinu o vama kada znaju zbog čega ste došli. Bilo je trenutaka kada smo pored 'zida' fotografisali i bili na nišanima snajpera koji su pucali iznad naših glava kako bi nas otjerali, ali uspjeli smo napraviti naš posao. Ono što sam naučio od njih jeste da se svi oni imaju veliku vjeru i humanost da mogu i žele pomoći drugima. Jednostavno, prizori gdje ljude u komadima nose u bolnicu, a vi ste sigurno da neće preživjeti, vraća nadu u život. Svi se bore za svakoga, svaki pojedinac je bitan do kraja", dodao je Matic.
Prema riječima Matica, veći broj stanovništva ima neke tjelesne povrede i invaliditet, nego što je onih koji su sto posto zdravi. Jedan od dječaka koje je upoznao u Gazi je i Jaha koji je prilikom bombardovanja UN-ove škole izgubio kosti lica i vid, ali i dalje najbolji matematičar.
"Jednostavno, takvi me ljudi inspirišu i ja kroz svoje fotografije želim da inspirišem druge ljude koji su zbog nekih poteškoća izgubili svoju volju i vjeru u život. Cilj mi je da moje fotografije budu iskra za njihovu vatru. Ono što u ratu u Gazi možete pronaći je ona najljepša stvar kod čovjeka - humanost", dodao je naš sagovornik.
Pravi vojnici su djeca na štakama i invalidskim kolicima
Na fotografijama koje Matic zajedno uz iskustva Valenčića predstavlja ljudima širom svijeta, nećete pronaći vojnike sa puškama. Oni jednostavno ne interesuju ovog 29-godišnjeg fotoreportera.
"Mislim da poruka mojih fotografija nije vojnik sa oružjem. Poenta mojih fotografija su vojnici na štakama i u invalidskim kolicima jer ovo je njihova istinska borba, borba civila koji preživljavaju taj rat. Želio sam pokazati drugima kako nastaviti sa ovim poteškoćama. Jednostavno ti momci sa oružjem me uopće ne interesuju", zaključio je Matic.
Matic čeka novu priliku da ide u Gazu kako bi svijetu kroz svoje fotografije nastavio pričati priče o djeci Gaze, njihove životne padove, ali i uspone, njihovu borbu i snagu da ustraju u svojim namjerama da jednog dana zida ne bude i da se igraju na ulici sa prijateljima bez straha od granata i snajpera.
