Početkom 1990. godine u Albaniji je došao kraj 46-godišnjem komunističkom režimu, koji je bio prilično ksenofobičan i uveden je višestranački sistem. Period tranzicije bio je dosta težak i vlade, koje su vodile Albaniju poslije 1990. godine nosile su se sa velikim bremenom nezaposlenosti, raširenom korupcijom, organiziranim kriminalom i slabom infrastrukturom. U tom procesu vlade su ponekad bile više, a nekada manje uspješne.
Prema posljednjem popisu stanovništva 2001. godine, u Albaniji je živjelo 3.069.275 stanovnika od kojih je 1.294.196 živjelo u urbanim, a 1.775.079 u ruralnim sredinama. Popis stanovništva u 2001 godine bio je prvi popis, koji je organiziran poslije pada komunističkog režima. Od 1923-1989 godine, u Albaniji je bilo organizirano oko 10 popisa stanovništva, najviše poslije drugog svjetskog rata.
Fenomen "pozitivne" uloge korupcije
Danas 2009. godine skoro dva desetljeća od pada komunističkog režima vidljive su političke i ekonomske promjene u Albaniji, iako rak rana albanskog društva i dalje ostaju korupcija i kriminal. U Albaniji se susrećemo sa fenomenom "pozitivne“ uloge korupcije, jer "podmazuje“ zarđale birokratske zupčanike. Sve dok se ne pojednostavi administrativna odnosno birokratska procedura, korupcija u Albaniji neće biti iskorijenjena. Premijer Sali Berisha napada korupciju, više nego ostali, ali samo njene posljedice, a ne njene uzroke. Prema podacima Transparency International (2008 CORRUPTION PERCEPTIONS INDEKS) Albanija se prema stupnju korupcije između 180 država nalazi na 85.mjestu zajedno sa Indijom, Madagaskarom, Crnom Gorom, Srbijom, Panamom i Senegalom. O različitim oblicima korupcije i pritiscima vlasti zadnji put je Transparency International pismom osobno obavijestio premijera Salija Berishu 21. januaura 2009.
Zakašnjeli ulazak u NATO
Na prošlogodišnjem samitu NATO-a u Bukureštu, Albanija je zajedno sa Hrvatskom dobila pozivnicu da postane punopravna članica NATO-a 2009. godine. Poslije svih ratifikacijskih postupaka od svih zemalja članica NATO-a Albanija će postati punopravna članica i svojom ulogom i pozicijom doprinijeti će političkoj i sigurnosnoj stabilnosti regije Balkana. Punopravno članstvo u NATO-u će Albaniji pored političke stabilnosti i ekonomskog razvoja donijeti i na dugoročnom planu nove strane investicije, a time posljedično poboljšanje standarda građana Albanije. Od maja 2009. godine albanska zastava vijorit će se ispred sjedišta NATO-a u Briselu.
U krugovima oko premijera Albanije Salija Berishe raširen je stav, da je malo ko prije 18 godina vjerovao, da će Albanija 2009. godine postati članica NATO, a vjerojatno 2010. godine i kandidat za članstvo u EU s čime će se normalizirati život i Albanija će sve više postajati sličnija zemljama, koje su članice tih asocijacija.
Albanski intelektualni krugovi i novinari smatraju, da je realnost drugačija, da je 18 godina dug period, koji je razočarao sve one, kojima je evropska Albanija krajem 80-tih godina prošlog stoljeća bila san.
Albanska intelektualna elita smatra da je Albanija zakasnila, da su Albanci zakasnili i da albanskoj državi nedostaje strategije i nacionalni razvojni plan uključujući i članstvo u raznim multinacionalnim organizacijama. Na osnovu zakašnjenja albanska javnost stječe utisak, da se vlada ponaša kao firma, koja radi pomoću kompenzacija, kompenzira jedno članstvo za drugo.
Preko Češke ili Švedske u EU
U martu/ožujku 2008. godine lider opozicione Socijalističke partije (PS) Edi Rama pozvao je vladu da podnese aplikaciju za status kandidata za EU do kraja 2008. godine. Albanska vlada do sada još uvijek nije objavila točan datum kada će podnijeti aplikaciju za članstvo, da li će se to dogoditi za vrijeme češkog ili švedskog predsjedavanja.
Krugovi oko albanskog premijera, ocjenjuju da će Albanija u ovoj godini aplicirati kandidaturu za članstvo u EU. Dilema se pojavljuje, da li će se to učiniti za vrijeme češkog predsjedavanja ili poslije 1. jula 2009 kada predsjedavanje EU preuzima Švedska.
Institut za demokraciju i medijaciju iz Tirane forsira tezu, da je najbolje da vlada aplikaciju podnese tokom češkog predsjedavanja, i njihove pretpostavke su da bi krajem 2010. godine trebali dobiti status kandidata, a krajem 2011. ili početkom 2012. godine započeti pregovore o članstvu.
Nedavno je Grčka kao posljednja država ratificirala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) sa Albanijom, dva dana kasnije albanska ministrica za EU integracije Majlinda Bregu izjavila je, da će Albanija aplicirati za članstvo polovinom 2009. godine.
Međunarodni institut IFIMES ocjenjuje realnim, da Albanija aplicira za status države kandidata tokom švedskog predsjedavanja EU. Parlamentarni izbori u Albaniji zakazani su za 28. juni 2009. godine i većina država članica EU želi da se uvjeri, da li će parlamentarni izbori ispuniti sve potrebne standarde. Ukoliko izbori proteknu prema standardima OSCE/ODIHR to će olakšati proces približavanja Albanije EU. Ukoliko izbori ne budu fer i pošteni to će dodatno zakomplicirati unutarnje odnose u Albaniji i otežati njen put u EU.
Parlamentarni izbori i izborna prevara
Predsjednik Republike Albanije Bamir Topi raspisao je parlamentarne izbore za 28. juni 2009.godine. To će biti prvi izbori, koje će Albanija organizirati kao nova članica NATO-a, i koji su vrlo bitni za njeno približavanje EU.
Na proteklim parlamentarnim izborima 2005.godine uvjerljivo je pobijedila Demokratska partija (PD) premijera Salija Berishe obećavajući građanima, da će reducirati kriminal, korupciju, zalagati se za jačanje ekonomije i obezbjediti demokratski razvoj.
Međutim, četiri godine kasnije situacija u vezi kriminalom i korupcijom izgleda mnogo drugačije. Čak i analitičari bliski političkoj desnici u Albaniji smatraju, da je učinjeno nedovoljno. U korupciju su bili uključeni čak pojedini ministri kao i članovi porodice premijera Berishe.
Na drugoj strani politička ljevica predvođena Socijalističkom partijom (PS), prema ocjenama analitičara, želi eliminirati utjecaj konkurencije na lijevom političkom bloku tj. Socijalistički pokret za integraciju (LSI) bivšeg premijera Ilira Mete, koji obično dobiva 7-8% glasova, sa čijim glasovima ukoliko pobijedi ljevica može pretendirati za poziciju premijera. Prema ocjenama analitičara bliskih desnici Edi Rama lider PS odabrao je put konflikta, sa namjerom da eliminira sa scene LSI. Ovaj konflikt je interesantan za PD Salija Berishe, koji bi iskoristio tu podjelu i ponovno dobio izbore.
Međunarodni institut IFIMES ocjenjuje, da je politička desnica u Albaniji koju predvodi PD dosada nikada nije bila jedinstvenija za razliku od razjedinjene ljevice. Sali Berisha kontrolira situaciju još od 2007.godine kada je dobio lokalne izbore u ruralnim sredinama u kojima je tradicionalno pobjeđivala ljevica. Na tim izborima Demokratska partija je osvojila 47,86% glasova a Socijalistička partija 43,74%, od ukupno 1.314.633 građana koji su izašli na izbore.
Krajem novembra 2008. godine, Demokratska partija (PD) i Socijalistička partija (PS) su se dogovorili oko promjene u izbornom zakonu. Izbori će održati u junu/lipnju 2009. godine. Prema dogovoru dvije najveće stranke, Albanija uvodi novi izborni sistem - proporcionalni model. Do sada to je bio većinski model. Ovaj dogovor je izazvao veoma oštre reakcije kod manjih partija, jer su prema ovom izbornom modelu šanse malih partija da uđu u Parlament drastično pale. Zbog toga su u zgradi Parlamenta poslanici iz malih stranaka počeli sa štrajkom glađu. To je trajalo 10-tak dana, ali bez ikakvog uspjeha i rezultata. Dvije glavne političke stranke ostale su na onome što su se dogovorili i usvojili kao izborni zakon.
Male partije kao partija Ilira Mete (LSI) i druge optužili su PD i PS da spremaju izbornu prevaru. Prema LSI, novi izborni zakon omogućuje, da u strukturama izbornih komisija budu članovi samo Demokratske i Socijalističke partije, stvarajući bipolarne strukture koje će kontrolirati i brojati glasove, bez učešća drugih partija koje će sudjelovati u izbornom procesu. Time definitivno, izborna prevara postaje mnogo vjerojatnija, što će narušiti slobodne izbore i demokratski proces u Albaniji, nazivajući ovaj zakon kao "Zakon krađe“ autokratskog režima Salija Berishe, koji je nažalost dobio i podršku opozicione Socijalističke partije. Izborni prag za političke partije iznosi 3%, dok za koalicije taj prag iznosi 5%.
Analitičari upozoravaju na mogućnost izborne prevare na narednim izborima u organizaciji Demokratske partije (PD), za razliku od prošlih izbora (2005) na kojima je izbornu prevaru pripremala Socijalistička partija (PS) i koja je spriječena.
Demokratska partija Salija Berishe donekle je popravila svoj imidž, pitanje je da li je to dovoljno za pobjedu. I pored loše percepcije u javnosti moguće je očekivati, mada je još uvijek neizvjesno, da Berisha (PD) osvoji oko 40% glasova i sa nekom manjom političkom partijom formira vladu.
Politička lustracija
Krajem 2008. godine albanski parlament donio je zakon o lustraciji bez sudjelovanja opozicije uz oštru osudu međunarodne zajednice.
Na dan usvajanja zakona o lustraciji oštro je reagirao i američki ambasador u Albaniji John Withers, koji je zakon ocijenio kao nekom vrstom dokumenta Demokratske partije, koji otvara nekoliko ozbiljnih zakonskih i ustavnih dilema, pozivajući vladu za povuče zakon i konsultira međunarodne eksperte. Na donošenje zakona reagirao je i generalni sekretar Vijeća Evrope Terry Davis koji je rekao, da ovaj zakon ne pokazuje dobre namjere i da može prouzrokovati veliku nepravdu.
Na zakon o lustraciji reagirao je i Freedom House upozoravajući, da ukoliko ovaj zakon stupi na snagu može unazaditi stanje sloboda u Albaniji i da će se sve to negativno reflektirati na izvještaj o Albaniji za 2009. godinu.
Aktualno stanje u Albaniji povezano je sa problemima korupcije u vladi Salija Berishe. Zbog toga je Berisha požurio, da donese zakon o lustraciji i da smijeni sa važnih pozicija neke ljude posebno u sudstvu i tužilaštvu, koji napadaju vladu i njega lično. Navodno su prema Berishinim riječima ti ljudi imali visoke pozicije za vrijeme komunističkog partijskog režima.
I pored svih reakcija i nezadovoljstva unutar i izvan Albanije u vezi sa zakonom o lustraciji Berisha je riješen da sa zakonom ide do kraja. Posljednja nada koja ostaje je, da predsjednik Albanije Bamir Topi, koji ima ustavno pravo, zakon vrati u ponovnu parlamentarnu proceduru, koji za sada ćuti i ne reagira. Berisha je sa time zadovoljan, pitanje je samo koliko još dugo?
Ako sa jedne strane Berisha tvrdi, da će zakon o lustraciji biti pravedan i da će izbori u junu/lipnju 2009. godine biti fer i slobodni, sa druge strane sukob Berishe sa američkim ambasadorom, delegacijom EU i OSCE veoma je snažan.
Analitičari su analizirali ličnost Salija Berishe. Prema mišljenju analitičara Sali Berisha je tipičan dinaroid, koji sve radi strasno, svemu dodaje nepotrebnu psihološku notu, na svaki izazov je spreman da se suprotstavi te i protiv međunarodne zajednice. Njegov, stoga i problem Demokratske partije je u tome što nemaju cjelovitu, detaljnu i koherentnu političku platformu kako da riješe probleme sa kojima se suočava Albanija. Umjesto toga Berisha nudi kompenzaciju: još pobjeđuje komunizam, u stilu "vađenje noža na mrtvog Indijanca“. Berisha čini sve, da opstane na vlasti, tako da se ne libi, da se koristi svim i svačim. Autoput koji se gradi prema Kosovu, umjesto da bude projekt jedinstva Albanaca, zbog marketinške zloupotrebe, sve više se pretvara u projekt razdora među Albancima. U Albaniji kao i drugim tranzicijskim zemljama, totalitarizam se obnavlja, udružen sa autoritarnošću, na nižim nivoima. Npr. svaki lider je autoritarna ličnost, svaka partija je totalitarna, što stvara uvjete za sve veći broj frakcija koji se poslije pretvaraju u nove političke partije.
Za mnoge ljude u Albaniji stiče se utisak, da aktualna događanja podsjećaju na vrijeme Salija Berishe iz 1996. godine (godinu dana kasnije 1997. godine umalo došlo je do raspada Albanije) kada je Demokratska partija pobijedila sa 90% dobivenih glasova. To vraća strah kod građana, što ukazuje da će 2009. godina biti vrlo intenzivna na političkoj sceni u Albaniji.
Analitičari upozoravaju, da se Zakon o lustraciji, kao i sve drugo se dizajnira po nekakvom kapricioznom partijskom uzusu. Neshvatljivo je trošenje toliko energije na nešto što više nema nikakvu ulogu u Albaniji. Berisha se ostrašćeno bori kao da se radi o dilemi: ili komunizam ili demokracija. Dilema je sasvim drugačija. Radi se o demokraturi ili demokraciji.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da 2009. godina nije ista kao 1996.godina kako na unutrašnjopolitičkom tako i na vanjskopolitičkom planu. Sve je puno drugačije, samo je Sali Berisha ostao isti.
Đurbuzović: Dogovorili smo se da obradujemo navijače, cilj je izvući Želju iz ove krize
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
