Iako su naslovi u medijima neposredno nakon izbora isticali da se Srbija okrenula Zapadu, bliži pogled na izbornu aritmetiku isto tako bi podržao zaključak da se Srbija okrenula Istoku.
Srbija je, ustvari, duboko podijeljena u pitanja na koju se stranu okrenuti - da li prigrliti evropsku budućnost ili joj okrenuti leđa zbog, kako smatra, perfidnosti Zapada koji je dozvolio da se Kosovo od nje odvoji.
Zbog toga je klicanje u zapadnim prijestonicama, koje se čulo nakon objavljivanja izbornih rezultata, utihnulo kada je postalo jasno da Demokratska stranka, usprkos osvajanju najvećeg broja mjesta u parlamentu, ne može formirati vladu.
Sjedinjene Države i Evropska unija, piše dalje Ivor Roberts u Independentu, potpuno su pogrešno procijenile do koje mjere je odlazeći premijer Vojislav Koštunica uspio radikalizirati političko i javno mnijenje u Srbiji.
Koja god vlada se uspostavi iz postizbornog cjenkanja, morat će braniti srpske interese na Kosovu i potaknuti jedan vid de facto podjele do koje je već došlo.
Glavni evropski igrači i SAD mogu samo sebe kriviti zbog toga što nisu ispravno shvatili situaciju i što su vjerovali da bi prozapadna vlada mogla prihvatiti gubitak Kosova radi mogućeg članstva u Evropskoj uniji.
Umjesto toga trebalo bi da se koncentriraju na neki oblik podjele, možda po bosanskom modelu i, dugoročno gledano, kako navodi autor članka u Independentu, na ublažavanje dramatizacije granica, kako bi u Srbiji i na Kosovu, u okviru Evropske unije, značaj tih granica mogao biti sveden na minimum.
Tek kada se od Slovenije do Makedonije i Kosova bude moglo putovati bez pasoša, kao što je to bio slučaj u bivšoj Jugoslaviji, Balkan će postati istinski stabilan, stav je koji iznosi Ivor Roberts u Independentu.