Županijsko državno odvjetništvo tereti Rožića, čije ime, kao ni imena ostalih okrivljenika iz te optužnice, ne navodi, da je počinio kaznena djela zloupotrebe položaja i ovlasti u ekonomskom poslovanju.
Okrivljenom Rožiću stavlja se na teret da je kao direktor Hajduka zajedno s bivšim finansijskim direktorom tog kluba Bartulom Kalebom od februara 1992. do jula 1997. dio novca tog kluba, 18 miliona njemačkih maraka, uplatio u tzv. "crnu deviznu blagajnu", a ne na žiroračun kluba u Zavodu za platni promet. Iz te blagajne su isplaćivali igračima i drugim osobama novac na koji nisu uplaćeni porezi i doprinosi, čime su klubu pribavili oko 74 miliona kuna imovinske koristi na štetu proračuna Republike Hrvatske.
Isto tako, od januara 1995. do jula 1997. u Splitu, bez znanja i odluke upravnog odbora kluba, odobrili su da se novac s računa kluba u banci nepovratno doznači privatnim poduzećima bez ikakve osnove i stvarne obveze da ih vrate, čime su oštetili klub oko 100 hiljada kuna.
Okrivljenom Rožiću i Ivanu Buljanu, kao sportskom direktoru kluba, stavlja se na teret da od početka maja 1992. do 7. jula 1997. u blagajnu kluba nisu položili dio deviznih sredstava ostvarenih prodajom igrača u strane klubove, nego su ih zadržali za sebe i time oštetili klub oko sedam miliona kuna.
Rožiću se stavlja na teret i da je od maja 1992. do marta 1997. nekoliko puta zatražio od blagajnika kluba da mu iz tzv. "crne devizne blagajne" isplati 635 hiljada njemačkih maraka, koje je zadržao za sebe i time oštetio klub.